Prvi ciklus je vrijeme zatišja. Obuhvaća zimsko vrijeme godine (prosinac, siječanj, veljača i tamo do polovice ožujka.) Ceste su uglavnom praznije, mjesta za parkiranje ima napretek kao i mjesta u crkvenim klupama, nema gužve na kolnicima, a suvenirnice i neki restorani su „zatvoreni zbog godišnjeg odmora“. Uglavnom lakše se diše i lakše se živi!
Drugi ciklus je vrijeme komešanja. Obuhvaća proljetni, ljetni i jesenski period godine. Počinju pristizati hodočasnici, gužva je na cesti, čeka se na pješačkim prijelazima, zastoje stvaraju autobusi koji nasred ceste utovaraju ili istovaraju kofere i putnike, u crkvu se ne može ući, uvijek je negdje neki žamor, a na brdima odzvanjaju glasovi iz zvučnika… Kulminacija je obično u rujnu i listopadu, kad shrvani vrućinama, gužvom i raznovrsnim bukama, istrošeni župljani s radošću iščekuju opet onaj prvi ciklus u godini.
Ova mirnoća zimskog vremena, iako izvana može izgledati siva i pasivna, nudi zapravo pregršt unutarnjih aktivnosti. Kao što se i fizički, zbog zimske hladnoće i nepogoda zatvaramo u tople domove, ovo vrijeme zatišja omogućava nam da se na isti način uvučemo i u skrovita i topla mjesta vlastite duše. Teoretski izgleda lako, ali današnjem čovjeku naviknutom na aktivnosti i druge različite bjegove od samoga sebe, poput prekomjernog gledanja televizije, tipkanja i virkanja po mobitelu, šupljih priča, igranja videoigara… postaje sve teže uroniti u fizičku pasivnost molitve ili klanjanja, tišinu osluškivanja, aktivnosti duše u komunikaciji s Bogom u najintimnijim dijelovima sebe.
Čovjeka zapravo možemo usporediti s autom. Ako želiš dugu i sigurnu vožnju, nakon određenog broja kilometara potrebno je napraviti MALI ili VELIKI SERVIS. Nakon što se sve pregleda, istrošeno zamjeni, a pokidano pokrpi, može se sigurno nastaviti vožnju. E pa ovo vrijeme zatišja, za naše duše i tijela je poput vremena za SERVIS. Pod Božjom lampom potrebno je detektirati sve ono što Sotona koristi kako bi nas „okrenuo protiv Boga i vratio nas na sve ono što je ljudsko, a u srcima uništio sve osjećaje prema Bogu i Božjim stvarima.“ (kaže Gospa u poruci od 25.1.2017.) Hod u tišini, molitvi i skrovitosti ovog vremena zatišja priprema nas za ono drugo vrijeme u godini, kad u komešanju hodočasnika, zarada i izdataka postoji puno veća opasnost da se podlegne napastima „materijalizma, modernizma i egoizma koje nam svijet nudi.“ (usporedi Gospina poruka od 25.1.2017.)
Kao što se majka brine za dijete da mu u ovom zimskom vremenu viroza i prehlada ne padne imunitet, tako što mu sprema prirodne napitke, daje mu voće, kupuje vitamine… tako se i Gospa kroz ovo vrijeme zatišja brine za naš DUHOVNI IMUNITET da ne pokleknemo pred virozama nemira. Jer ako se nemir pusti u dušu, poput virusa koji zahvati jednu stanicu, pa zatim mijenja njen izvorni kod i širi se po cijelome tijelu, tako i nemir iz duše mijenja cijeli životni kod pojedinca, zatim obitelji i svijeta. Stoga Gospa, naša duhovna majka i nama sprema i preporuča duhovne napitke za jačanje našeg duhovnog imuniteta na nemir – a to je opet i opet samo MOLITVA ZA MIR kako Gospa kaže u poruci: „… molite za mir. Mir u ljudskim srcima, mir u obiteljima i mir u svijetu.“ (usporedi Gospina poruka od 25.1.2017.)
Najbolje iskorištavanje ovog vremena zatišja bit će dakle ako se odazovemo njenom pozivu te sva naša isprazna korištenja vremena pretvorimo u vrijeme servisiranja duše kroz molitvu za mir kako ne bi u nastavku godine, pod pritiscima svih budućih komešanja, izgubili osjećaj za ono što je Božje.
