Ispod kojih ste stolova, "švedskih" ili "okruglih", postavili Svjetlo da ga više nitko ne vidi? Sjedeći za tim stolovima, kakvi god bili, što vidite ako Svjetla nema? Vi, koji kao nešto odlučujete, kako se sporazumijevate? Koja logika dogovora vrijedi tamo gdje se dobro ne vidi? Al', na sve to vi kažete da ste se dogovorili, stvorili konsenzus, uime solidarnosti, uime dobra za ovaj narod, pojedinca, ili svoga vlastitoga?
Kažete da služite ovome narodu, okupljajući se oko tih stolova, osvijetljeni nekim drugim svjetlom koje vam više paše očima te se sjene lakše skriju, zaboravljate da Prava Svjetlost nije podlegla napasti jedino hrane, časti i vlasti, dok taj isti narod, kojem kao služite, to ne zaboravlja.
Vi ste, zapravo, slijepci i zatočenici svojih funkcija i prošlosti. Sputani i spriječeni jedni od drugih uime tobožnje "solidarnosti" postali ste sjene koje se zadovoljavaju mrvicama lažnoga mira. Navikli na strah svoje nedosljednosti, farizejštine i licemjerja nemate više Riječ za obična Čovjeka. Nama običnim ljudima je vas žao, u vama nema Slobode i Života. Dok se propinjete po granama suhoga drveta, ulizujući se i podilazeći jedni drugima, ni ne slutite da primajući svoju nagradu gubite budućnost.
Daleko su od vas stavovi svetoga Pavla koji se tako hrabro odriče lažne sigurnosti zakona, daleko je od vas jednostavnost u služenju i autoritet Srca Dobroga Oca, daleko je od vaših srca Svjetlo Raspete Ljubavi spremno da se razda za svakog Čovjeka, ali na žalost i ta spoznaja je daleko od vas.
Vi ste samo činovničke sjene iza debelih zidova i kapija, dok je Pravo Svjetlo s ove strane Ljudskih Sudbina!
