"I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina." - kaže Evanđelje. Papa Franjo kaže: "Svi koji su susreli Isusa na svom putu, osjećaju u srcu vedrinu i radost koju im nitko ne može oduzeti. Naša je radost Krist, njegova vjerna i neiscrpna ljubav! Zato kada neki kršćanin postane žalostan, to znači da se udaljio od Isusa."
Obradovaše se učenici, radost ih obuze – svjedoči evanđeoski ulomak. Mnogi kršćani, vjernici, ne žive kršćanstvo srcem i dušom, nisu ozbiljno uzeli Isusove riječi pa u kršćanstvu ni ne mogu naći potpun smisao i sreću. Oni pod utjecajem liberalnog društva, koje nameće svoj relativistički stav, tragaju za nečim drugim. Pokušavaju živjeti mȁlo kršćanstvo mȁlo nešto drugo, žele neko kršćanstvo bez križa, kroje ga po svojoj mjeri. Mnogi i utjecajni mediji redovito relativiziraju vjeru i šire mišljenje da je zapravo svejedno kojoj vjeri čovjek pripada. A to je kao da kažu: najbolje je ne pripadati ni jednoj. Eto, to je ta tužna slika današnjega svijeta koji nam predstavlja ljude već klonule na rubu povijesti, ravnodušne, bez nade. Svijet je to kojeg ste donijeli ovdje i koji vas je možda i gurnuo da potražite Međugorje!
Sveti Ivan Pavao II. je upozoravao: "Izgradnja svijeta bez Boga, prije ili poslije, uvijek završava protiv čovjeka." Na njegovu štetu i njegovu propast. Svijet bez Boga prije ili kasnije završi po logici jačega, moćnijega: ravnopranih i ravnopravnijih, jednakih i jednakijih, kao što je to davno Orwel ustvrdio u svojoj Životinjskoj farmi. Umjesto svijesti o takvom društvu i posljedicama društvene bezbožnosti nudi se zaborav. Nudi se bijeg od stvarnosti: svijet vanjskog provoda, zabave i užitka, potrošnje i nečije zarade. Nudi se svijet bez poteškoća, svijet lagodnog života, iluzija: obećanje zemaljskoga raja. I jeka obećanja traje sve dok netko financira tvoj bijeg u tu iluziju. Onoga trenutka kada tog novca ne bude kako bi se kupile te šarene igračke, tebe se ostavlja i zaboravlja, a traže se nove žrtve iste opsjene.
Ovdje se u Međugorju skupljamo evo već desetljećima osluškujući drugačiji zov, nenametljiv i tihi poziv po kojem smo mi kršćani poslani naviještati Krista, i to raspetoga. Križ na Križevcu simbol je i putokaz, on je vjera naših otaca, da jedino po križu i s križem, u kojeg je ugrađen smisao našeg postojanja, čovjek se ostvaruje za život dostojan čovjeka na zemlji i ne samo sada i ovdje, nego on nam jamči i život vječni. „Tada dozva narod i učenike pa im reče: 'Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mk 8, 34)
I što znači odreći se sebe i uzeti križ i poći za Njim? Komu Isus upućuje ovaj poziv?
„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Mt 11, 28) I zar nismo, dragi prijatelji, upravo s ovim osjećajem došli ovdje, na ovaj mladifest. Došli smo umorni i opterećeni, ali ne tražeći bijeg, nego učeći život od Onoga koji je krotka i ponizna srca. Želimo s Gospodinom naći spokoj dušama svojim. Želimo osjetiti obećanje da je Gospodinov jaram sladak i breme lako. (usp. Mt 11, 30)
Gospodin nam nije obećao svijet bez patnje, nego svijet u kojem će, bez obzira na ono što se događa, On uvijek biti s nama i na našoj strani, u sve dane do svršetka svijeta.
U tom proteku vremena do eshatona, svi smo izloženi kušnjama. U novije vrijeme zastrašujuće slike iz nekih djelova svijeta kazuju da su mnogi zbog svoga kršćanstva prokazivani i proganjani. Zajedno s njima mi slušamo jasan Gospodinov glas: „A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju što više učiniti.“ (Lk 12, 4) Ubojice tijela postojale su od početka i postoje danas. Zna to Krist. Oni su tu, u ovom našem svijetu. U tvom i mom svijetu. Zato Njegove riječi ne staju tu, nego smjeraju mnogo dalje. One smjeraju na tolike opasne stvarnosti koje pokušavaju zatrovati naš duh. Koje pokušavaju ukrasti našu dušu, postati njezini gospodari. Zato je svijet od početka, u manjoj ili većoj mjeri očevidnosti, istinsko poprište bitke za ljudske duše. U njemu traje duhovni boj. U njemu lažac i zavodnik (i sluge njegove) svakodnevno nude nove šarene laži i svijet prividan bez patnje i boli, svijet bez križa.
Majka koja je gledala kako joj Sina pribijaju na križ zna da je to obmana oca laži koji je mnoge zaveo. Zato nas, svoju djecu, majčinski poziva da svoj pogled usmjerimo baš na križ - pogledajte što su Mu učinili, jer je govorio istinu, jer je svjedočio za Oca, jer je potvrđivao Ljubav Tvorca za sve što je stvoreno i osobito za čovjeka, Ljubav koja se dala raspeti da bi iz njezinih rana nikla vaša vjera i učvrstila se vaša nada. Ta je ljubav beskrajna i stoga nam je i uzdati se u njezino milosrđe. Izgovarati svoj Miserere, pjesmu koja se, uz savijena koljena, uzdiže u nebo kao uzdah kajanja i nade upućen milosrdnom Bogu. Ovo je i aktualan poziv na razmišljanje u ovom vremenu priprave na Jubilej milosrđa, svetu Godinu milosrđa koja želi razbistriti naš pogled kako bi prepoznali i prepustili se milosrđu Božjemu. Neka se to milosrđe izlije po sakramentu ispovijedi u svako srce ovdje, da bi mogli osjetiti ono što čitamo u Knjizi Izaije proroka: "Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju...". (Iz 65,17). Sve novo, lijepo!
I zato iskreno želim da ovih dana, osobito po sakramentu pomirenja, bude svjetlost u vašim srcima i svjetlost neka vas čitave obuzme. Da možete tu istinsku svjetlost i svjetlo vjere ponijeti u svijet iz Međugorja, iz zagrljaja Majke, i darovati ga svijetu u tami. Želim da svi možemo posvjedočiti: Krist je uskrsnuo. On je živ. On je Bog živih: onih koji slave život, puninu njegovu.
Želim da u svakome od nas ovih dana zaživi poruka mira – Mir vama! To je geslo ovoga mladifesta. To je poruka uskrslog Gospodina i Njegove vječne istine. To je svjetlo istine. Tame i laži prije ili kasnije pokleknu pred istinom. Nemaju i ne mogu imati trajnog uspjeha. Njima je stoga uvijek potrebna nova laž i nova iluzija. Naslušali smo se toga svi na svom životnom putu. Nerjetko i puštali toj tami da s grijehom dođe u naša srca. Zato nam je svima potreban zov pun milosrđa i ljubavi: Obratite se. Vjerujte mome Sinu. Vjerujte onome koji se dao razapeti da bi vam posvjedočio koliko je velika ljubav Očeva. Postite. Molite. Ispovjedajte se. Slavite Misu srcem. Klanjajte se mome Sinu!
Lijepo je jednom zgodom kazao Papa Franjo, kako s Gospodinovom pomoću uvijek možemo početi iznova: "a kako početi ispočetka? Netko mi može reći: "Ne, oče, na duši nosim tolike grijehe… Veliki sam grešnik velika grešnica… Ja naprosto ne mogu krenuti iznova!" Griješiš! Ti možeš krenuti ispočetka! Zašto? Zato jer te on čeka, on ti je blizu, ljubi te, on je milosrdan. On ti oprašta, on ti daje snage da ponovno kreneš ispočetka! Svima! Možemo ponovno otvoriti oči, pobijediti žalost i tugu i zapjevati novu pjesmu."
Stoga, radujmo se, osjetimo ovdje i nježene ruke Majke, osjetimo njezinu ljubav i zagovor kod svog Sina. Kao onda u Kani Galilejskoj, ona i ovdje, kao Majka dobrog savjeta, govori: činite što vam kaže.
Slušajte riječi Njegove. I budite to što jeste: kršćani. I svjedočite radosno vlastito kršćanstvo.
U Boga se uzdajte. U Riječi Njegovoj tražite odgovore i molite, ištite ono što vam nedostaje. Zaištite i dat će vam se. Tražite i naći ćete. Kucajte i otvorit će vam se. U ime Kristovo tražite. Na Njega se pozivajte, jer ste Njegovi. Mir tražite, miru se otvorite.
Mir srcima vašim. I taj mir neka vas prati po zgovoru Kraljice mira. Mir vama i mir onima kojima dođete. Ponesite ovo ozračje mira. Ovaj zagrljaj Majke Kraljice mira darujte svima koje sretnete na putovima svojim. Vjerujte i vjeru jačajte. Po vjeri svojoj budite prepoznati, po pouzdanju svome u obećanja Kristova.
I kad odete odavde, znajte da se imate kamo vratiti i da se imate kome vratiti. Njezinoj majčinskoj zaštiti preporučujem svakoga od vas. Mir vama!
