Namjeravao je postati svećenik ali je odustao.
Prošao je ratne nevolje I. svjetskog rata. Po završetku rata ipak se odlučio za svećeništvo. Studira u Rimu gdje je 1930. godine zaređen za svećenika. Vraća se u Hrvatsku gdje u miru godinama zauzeto karitativno djeluje. Imenovan je 1934. godine nadbiskupom koadjutorom, a 1937. godine preuzima Zagrebačku nadbiskupiju. Sudionik je u svim političkim događajima Kraljevine Jugoslavije, NDH i komunističke Jugoslavije. Komunisti su ga osudili na 16 godina zatvora: pet ih je proveo u Lepoglavi, a ostale do smrti u Krašiću kao zatočenik. Godine 1953. imenovan je kardinalom. Proglašen je blaženim 1998. god.
