Doživljavala je viđenja kojima je zbunjivala okolinu. Pristupila je 1250. godine trećoredcima sv. Franje. Bila je neobična i hrabra djevojka, uključuje se u javni život svojim oštrim govorima. Napala je cara Fridrika II. tražeći od njega da se pomiri s papom. Zbog toga je bila prognana iz grada, ali se nakon careve smrti vratila.
Željela je stupiti u samostan klarisa, ali je one nisu htjele primiti. No, njezino će tijelo po odluci pape biti preneseno u crkvu klarisa; ono je i danas neraspadnuto. Umrla je u 18. godini života na glasu svetosti, svetom ju je proglasio papa Kalist III. 1459. godine.