Vrlo je intelektualno nadaren pa studira i polaže doktorat iz teologije. Od 1707. godine živi i djeluje u svom rodnom gradu: istom je predavač i uzoran odgojitelj. U Luceri je bio pojam te su ga jednostavno zvali "padre maestro".
U svojoj redovničkoj zajednici vrši i službe gvardijana i provincijala. Bio je odličan propovjednik te neumorni ispovjednik.
Posljednje je godine vršio službu dušobrižnika zatvorenika koje je obilazio svakog dana, a bio je anđeo utjehe za osuđenike pa su ga zvali "fratrom vješala".
Umro je 1742. godine u Luceri, a grob mu se nalazi u crkvi sv. Franje.