Iako se o toj liječničkoj braći-blizancima, kršćanima arapskog podrijetla iz 3. stoljeća, ponajviše "znade" tek na temelju legendi, puno toga za svoj posao korisnoga mogli bi naučiti od njih!
Da nije tako, teško bi sv. Kuzma i Damjan već od 4. stoljeća bili općeprihvaćeni u cijeloj Crkvi, od Egeje u kojoj su djelovali, Sirije, Egipta i Carigrada, do Sardinije i Rima, u kojem im je papa Simah u 6. stoljeću posvetio oratorij u bazilici sv. Marije Velike.
Ono što izgleda nekako najnespojivije s današnjim liječnicima jest to da su Kuzma i Damjan liječili – potpuno besplatno! Zato su kod Grka i došli na popis tzv. "anargyroi", onih koji liječe bez novca. No, nije to bilo zato što su sveta braća bili loši liječnici... Dapače, jedna zgodna legenda svjedoči kakvi su oni majstori bili! Jednom su prilikom liječili čovjeka s bolesnom nogom. Dok je taj nevoljnik bio u dubokom snu, braća liječnici su mu odrezali nogu, pa mu presadili nogu jednoga mrtvog crnca. Kad se bolesnik probudio, dobro se iznenadio – jedna noga bijela, druga crna – ali obje zdrave!
Premda bi ta legenda mogla upućivati na njihovu krajnju praktičnost, čak "medicinski mehanicizam", Kuzma i Damjan nikako nisu bili tek "liječnici-serviseri" koji na čovjeku mijenjaju "dotrajale dijelove"! Naprotiv! Sveti blizanci liječili su sve što se moglo, nerijetko i uz pomoć Božjih čuda, ali su uvijek pacijentima pokazivali i put prema nebu. Upravo poput Isusa, liječeći tijela "osvajali" su duše, pa su mnogi zahvaljujući njima prihvatili kršćanstvo. Bolesnik im nikada nije bio tek broj, zdravstveni karton ili iskaznica! Već uvijek čovjek s besmrtnom dušom, koju treba spašavati još hitnije nego tijelo!
Liječili su tako Kuzma i Damjan, nesebično i besplatno, šireći Radosnu vijest, sve dok ih – upravo zbog te vjerske dimenzije – nije dao uhititi prefekt Lysias u doba Dioklecijanova progonstva. Osuđeni su na smrt, a pobožni puk – valjda upravo zato što su bili liječnici (jer s njima se ne može "samo tako") – propisno je "nakitio" izvještaj o njihovu mučeništvu. Tako su Kuzma i Damjan prvo bili bačeni u more, otkud ih je spasio anđeo; onda su ih stavili na lomaču, ali ih je vatra zaobišla; pa su ih vezali za križ i kamenovali, a kamenje se odbilo i krvnike pobilo... Konačno su im mačevima odrubili glave, ali ih nisu uspjeli izbrisati iz sjećanja i molitava, sve do današnjih dana kad bi ih, uz liječnike, posebno trebali zazivati i apotekari čiji su također nebeski zaštitnici.
