Blagdanom koji, kao i sve druge proslave prvih apostola, u vjernicima budi želju da i sami postanu Isusovi učenici, da ga dožive iz takve blizine.
Po onome što se o njima znade, za Šimuna i Judu Tadeja moglo bi se reći da su bili gorljivi i "žestoki" apostoli. Za Šimuna, kojega evanđelisti Marko i Matej nazivaju i Kananejcem, to potvrđuje njegov dodatak imenu – "Revnitelj", što ga bilježi evanđelist Luka. Iz tog naziva, naime, naslućuje se da je Šimun bio pristaša borbene antirimske skupine zelota koji su hrabro i oštro dizali glas protiv tuđinskog ugnjetača. Apostol Juda, brat apostola Jakova Mlađega, slična obilježja također nosi u svome drugom imenu – Tadej, što na aramejskom znači "Odvažan". Uz to, Juda Tadej je i autor jedne – kratke, ali britke i jetke – poslanice u kojoj svoje sudobnike borbenim tonom upozorava i poziva na suprotstavljanje onima koje opisuje ovim riječima: "Ušuljali su se, naime, među vas neki ljudi, već odavno predodređeni za ovu osudu: bezbožnici koji na mjesto milosti našega Boga stavljaju raspuštenost i niječu našega Gospodara i Gospodina Isusa Krista."
Judi Tadeju, ipak, najveću je popularnost u puku donijela stoljećima kasnije sv. Brigita. Njoj je, naime, u mističnim susretima Isus objavio kako se upravo Judi Tadeju jadao pred svoju muku i smrt na križu, pa je zahvaljujući tome apostol postao zaštitnikom dobre smrti i očajnika u bezizlaznim situacijama. Kult mu se osobito raširio po Poljskoj, što dokazuje i bezbroj tamošnjih Tadeja – Tadeusza.
Šimun i Juda Tadej mučenički su pogubljeni u Edessi u Perziji. Prema predaji, tamošnji kralj upriličio je raspravu, "intelektualni dvoboj", između svojih najboljih vračeva i dvojice apostola. Kad su apostoli riječima i idejama dotukli protivnike, ovi su na njih najprije pustili zmije. A kad su zmije umjesto apostola počele gristi svoje gospodare, tad su mučitelji postupak skratili pa Judu ubili toljagom, a Šimuna prepilili. (Priskrbivši mu tako ulogu zaštitnika drvosječa!
