Christina je i autorica filma o Gospi u Međugorju „Kraljica mira“
Godine 2008., 12. listopada, došla sam kući za vikend kako bih s obitelji putovala u Boston na krštenje kćeri svoje rođakinje. Taj dan gotovo da nisam razmišljala o Bogu, Isusu, Mariji ili bilo kojoj vjerskoj temi. Zapravo, razmišljala sam o neprimjerenom i prostom Saturday Night Live skeču koji smo suradnici i ja izvodili u uredu. Mama me pozvala u dnevnu sobu kako bi mi pokazala YouTube videozapis koji je pronašla na internetu – nešto o ukazanju Gospe djeci u Bosni i Hercegovini. Nisam imala pojma o čemu govori niti sam prije čula za Marijina ukazanja.
Potpuno usredotočena na molitvu, žena je počela duboko disati i stisnula je ruku na srce. Tada je pogledala gore, a njezin je izraz lica bio nešto što nikada u životu nisam vidjela.
Da bih joj udovoljila, prišla sam pogledati to na ekranu. U videozapisu je plavokosa žena bila u velikoj dvorani, okružena stotinama, možda i tisućama ljudi i svi su molili Krunicu. Potpuno usredotočena na molitvu, žena je počela duboko disati i stisnula je ruku na srce. Tada je pogledala gore, a njezin je izraz lica bio nešto što nikada u životu nisam vidjela. To je trenutak koji ni do danas ne mogu potpuno opisati. Kada je ženino lice zasjalo čudom i zanosom, vrlo snažna i iznenadna svjesnost ušla je u mene.
Prvo što sam odmah shvatila bilo je da Bog postoji. Znala sam to kao nepobitnu činjenicu.
Prvo što sam odmah shvatila bilo je da Bog postoji. Znala sam to kao nepobitnu činjenicu.
Također sam znala da je Isus stvaran i da je On Bog. U isto mi je vrijeme Bog otkrio da je ono što se događalo u videozapisu stvarno, da ta žena doista vidi Blaženu Djevicu Mariju i razgovara s Njom.
Odjednom sam do najsitnijih detalja vidjela na koje sam sve načine uvrijedila Boga.
U istome trenu dana mi je milost vidjeti sebe u apsolutnoj istini – ne onako kako sam samu sebe zamišljala, nego onako kakva sam doista. Odjednom sam do najsitnijih detalja vidjela na koje sam sve načine uvrijedila Boga. Nikada prije nisam osjetila toliko duboko i bolno žaljenje. Počela sam jecati. Osjećala sam se strašno zbog svih načina na koje sam Ga izrugivala i negirala, mnogo sam puta svojim postupcima povrijedila druge ljude. Čak i ono o čemu nikad nisam razmišljala, poput sarkastičnih šala, ogorčilo je Gospodina jer je omalovažavalo patnju ljudi.
Do toga sam trenutka uvijek mislila da sam dobra osoba. Sada sam postala bolno svjesna da nisam toliko čestita koliko sam mislila da jesam.
Osim za moje plakanje, mama nije znala ni za što drugo što mi se događalo. Samo sam nastavljala ponavljati. “Ovo je stvarno, ovo je stvarno”, toliko me to iznenadilo. Do toga sam trenutka uvijek mislila da sam dobra osoba. Sada sam postala bolno svjesna da nisam toliko čestita koliko sam mislila da jesam. Bila sam mnogo drukčija u Božjim očima, nego u svojima. Kako sam mogla biti takva? Bila sam toliko izbezumljena da nisam mogla prestati gorko plakati, a plakala sam još mnogo tjedana poslije toga.
Prikladno za moje iskustvo jest i da je jedna od misija koju je Blažena Marija dodijelila Mirjani da moli za obraćenje nevjernika.
Taj je doživljaj za mene bio kao mala smrt, okus onoga s čime bih se suočila na kraju života da sam nastavila vrijeđati Boga mnogim svojim mislima i djelima. Tada nisam znala što mi se dogodilo. Tek sam godinama poslije čula za termin Prosvjetljenje savjesti. Vjerujem da je to ono što sam doživjela toga dana, potaknuta videozapisom žene za koju sam poslije saznala da je vidjelica Mirjana Soldo, žena kojoj se ukazuje Gospa u svetome mjestu Međugorju u Bosni i Hercegovini. Prikladno za moje iskustvo jest i da je jedna od misija koju je Blažena Marija dodijelila Mirjani da moli za obraćenje nevjernika.
Tekst je uz dozvolu portala BOOK preuzet u cijelosti.
Ulomak iz knjige “Upozorenje. Svjedočanstva i proročanstva prosvjetljenja svijesti”, autorice Christine Watkins. Dopuštenje izdavača Kyrios za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. Knjigu možete kupiti ovdje.
