Sama svjedoči: "Kad mi je bilo šesnaest godina, počela sam izlaziti s dvije godine starijim mladićem. Sve sam činila da mu se svidim. Svaki put kad sam ga pogledala, u njegovim sam očima vidjela razočaranje. Sve što sam učinila, nije bilo dovoljno dobro, tako su moje katoličke vrijednosti umrle.
Jednoga dana jednostavno je prekinuo sa mnom. Sama sam kriva za to. Pogledala sam u zrcalo i vidjela sliku i priliku dosadne, nezadovoljne osobe s previše kilograma. Moji roditelji bili su zabrinuti. Morala sam žurno u bolnicu. Postajalo mi je sve jasnije da mi samo Bog može pomoći. Počela sam tada više i žarče moliti. Pošla sam i na sv. ispovijed. Ono što mi je svećenik rekao, ne ću nikada zaboraviti: 'Kristin, bez obzira koliko tvoji roditelji bili razočarani tobom, Bog je uvijek s tobom i voli te. Svejedno je koliko se u ovom trenutku osjećala osamljena i neprihvaćena, Bog će te uvijek ljubiti takvu kakva jesi.'
Opet sam počela vjerovati. Željela sam biti Njegova kći i napustiti sve što me od Njega dijeli. Dan za danom živim s Isusom i hodim putem koji sigurno vodi u vječnost. Svakodnevno hvalim i slavim Boga i zahvaljujem mu na čudesnome daru Euharistije, svete Mise. To je neopisivo iskustvo Njegove neizmjerne ljubavi prema meni i svima nama. Moleći krunicu, utječem se i našoj moćnoj zagovornici – Blaženoj Djevici Mariji. Neprestano zahvaljujem za sve milosti koje mi katolici imamo. Jer Bog nas je sve divno i dobro stvorio. S Njim, čija sam slika i prilika, znam da mogu živjeti sretno."
