Bolovao je od semipareze lijevog oka zbog koje je u roku od nekoliko godina potpuno izgubio vid čak i na desnom oku, a uz to ga je pogodio i vrlo ozbiljan oblik dermatitisa na rukama i šakama.
Tih su se dana vijesti o navodnim Gospinim ukazanjima širile tadašnjom Jugoslavijom do te mjere da su nakon nekoliko tjedana čak završile i u jugoslavenskim novinama, što je izazvalo veliki nehotični publicitet Međugorja i oštru reakciju režima koji je želio demantirati sve što se događalo.
Bilo je 17.30 sati jednog od prvih dana ukazanja, kada se Jozina unuka Vida spremala otići na ono što se danas zove 'Brdo ukazanja' - "Podbrdo" da vidi o čemu cijeli narod tih dana bruji.
Jozo Vasilj ju je zamolio da mu donese malo zemlje s Brda jer nije mogao tamo zbog zdravstvenih problema. Vida je ispunila djedovu želju i osim zemlje donijela mu je i listiće biljaka koje je skupila na Brdu. Jozo je zatim zamolio svoju ženu da iskuha biljke, ne govoreći joj razlog, a zatim ih je poput obloga stavio na oči i ruke preko noći i pomolio se.
Sljedećeg jutra, dok je uklanjao obloge i brisao oči moleći Vjerovanje, otkrio je da se dogodilo čudo: vid mu se bio vratio i rane na rukama od dermatitisa su mu nestale. Njegova supruga, koja u početku nije vjerovala u Gospina ukazanja, obradovala se onome što se dogodilo i počela je vikati: "Jozo je ozdravio!" pa su i susjedi pohrlili vidjeti i čuti što se dogodilo! Nakon što su posvjedočili o dogođenom čudu ozdravljenja, Jozo i njegova žena otišli su u crkvu zahvaliti se Gospi.
Nakon ovog događaja, mnogi su novinari otišli posjetiti Jozu i vijest je završila u svim novinama do te mjere da je policija prijetila novinarima da će dobiti otkaze zbog klerikalne zavjere. Također je vršila pritisak na ozdravljenog Jozu da zaniječe ono što je posvjedočio o čudu i da potvrdi kako je sve bila izmišljotina, ali Jozo je odgovorio da ne može nikako negirati ono što se dogodilo jer bi mu se bolest mogla vratiti ako ne svjedoči svima o svom čudesnom ozdravljenju.
Prijevod: medjugorje-info.com