U međuvremenu je puno čitala o Gospinim ukazanjima u Fatimi, a prije deset godina konačno je tamo trebala i otići. Jedan njezin prijatelj ju je upitao: a zašto ne bi s njim pošla u Međugorje? Na početku je bila ljuta, jer toliko se radovala posjetu Fatimi, a sada netko želi promijeniti njezine planove. Ipak, kad je završila telefonski razgovor, otišla je proguglati o Međugorju i tamo je pronašla kako je Međugorje nastavak Fatime, jer u Međugorju Marijina ukazanja još uvijek traju.
Tako je odmah promislila 'Evo konačno će se ostvariti moj san da mogu svjedočiti Gospinim ukazanjima! I prvi puta sam došla u Međugorje sa svojim mužem, a zatim sam se ubrzo vratila sa svojom djecom, roditeljima, širom obitelji, i onda treći puta su se i moji prijatelji pridružili hodočašću i tako je svaki put naša grupa rasla. I na tom trećem putovanju za vrijeme molitve na Brdu ukazanja počela sam u duhu vidjeti slike: kako se ljudi iz Kanade okupljaju oko Gospina kipa i glas sam čula u mom srcu koji mi je govorio kako mogu sve one koje znam i ne znam dovesti u Međugorje. Počela sam se svađati sa tim svojim mislima, tim glasom: „Pa kako ću ja to učiniti, ja sam samo mala frizerka, ne znam kako to učiniti, to je velika odgovornost…' U isto vrijeme u srcu sam osjećala veliku radost i sreću… Taj dan sam naprosto lebdjela i svima sam govorila kako ću početi dovoditi ljude u Međugorje, a svi su me gledali kao da sam luda! I osjećala sam se ludo.
Nekoliko slijedećih godina nastavila sam dolaziti u Međugorje jedanput godišnje, obično u listopadu, zatim sam počela i u svibnju, dakle 2x godišnje. Grupe su svaki put rasle. Ja sam se stalno 'svađala' s Gospom kako ja to ne mogu raditi, da mi je previše! Prijatelji i obitelj su mi govorili – ma vidiš kako to već radiš. Vidiš da možeš! Tako sam živjela u konfliktu sama sa sobom.
Godine 2017. rastala sam se od muža, bilo je to vrlo bolno vrijeme za mene. Morala sam se vratiti u roditeljsku kuću, ponovo sam morala živjeti s mojim roditeljima što nije bilo jednostavno. Jedne večeri nakon što sam ošišala zadnjeg klijenta, bilo je kasno, bila sam umorna i samo sam počela plakati i pitati Gospu kako ću dalje i što da radim sa svojim životom? Opet sam u srcu osjetila njezin glas koji mi je rekao kako trebam početi organizirati hodočašća, u Međugorje, ali i u druga svetišta, da se moja agencija treba zvati 'Flight with Mary' i vidjela sam kako treba izgledati logo agencije. I ponovno sam počela prosvjedovati kako sam ja samo obična osoba, da ja to ne mogu, ali je glas s neba uvijek bio jači i poučio me kako osim naglaska na Međugorje, trebam još organizirati hodočašća u Svetu Zemlju, Guadalupe, Fatimu, Lourdes. Ja sam dva dana naizmjenično plakala i smijala se jer nisam znala kako započeti, kako to izvesti.
Ali u meni Gospin glas me poučavao kako sve trebam učiniti: ime, logo, avione… Dakle, mi smo i dalje dolazili u Međugorje 2x godišnje, ali me sada Gospa poticala da trebam sve ovo pojačati osnivanjem hodočasničke (putničke) agencije. Nakon godinu dana uz prijateljicu koja mi je pomogla, osmislili smo logo koji izgleda točno onako kako sam u srcu vidjela.
Ponovno sam čula Gospin glas koji mi je kazao kako ne mogu sve to sama, i uistinu na jednom hodočašću u Međugorje upoznala sam Malgorzatu Malek i njezina muža s kojima sam se odmah 'prepoznala' i tako smo se udružile u organizaciji hodočašća. Konačno sam mogla reći Gospi: evo želim biti Tvoj putnički agent!
Doista je prekrasna stvar moći raditi za Gospu, dovoditi ljude u Njezina svetišta, vidjeti kako se nakon susreta s Gospom i Bogom oni mijenjaju, mijenjaju svoje živote, gledati kako se vraćaju s nama na hodočašća opet, pa opet… Svjesna sam kako je u našoj agenciji 'Flight with Mary' Gospa prava direktorica, a nas dvije smo samo dva dugmeta koje Ona stišće. Zahvalna sam Gospi i Malgorzati na svemu što radimo, a moja molitva glasi: „Gospe, ako želiš nova hodočašća, samo mi reci gdje želiš i kada?“
Paula Tomić/medjugorje-info.com