Odmah su ga pripremili i operirali, a sama operacija je trajala šest i pol sati. Na informacijama smo tek trebali čuti ono najgore, za koje čovjek nikada nije spreman,ma koliko god misli da je blizak Bogu. Ispostavilo se da ima zloćudni tumor, da je u komi, te da je pitanje da li i ako će se probuditi. Nesretna okolnost je bila ta da je dobio i sepsu, otrovanje organizma. Da nije u komi mijenjali bi mu krv, ali ovako ne mogu ništa učiniti. Sve su učinili kako bi mu spasili život, sada je ostalo ono najgore, čekanje i ne baš optimistični doktori, jer poslije će nam reći da su oni očekivali kako će umrijeti svaki trenutak.
Bolest se dogodila baš u trenutku,odnosno dva dana prije nego što je moja molitvena zajednica „Štovatelji Božanskog Milosrđa“ iz Vodnjana trebala krenuti na hodočašće za Međugorje. Ja i moj muž trebali smo ići zajedno i on je stalno govorio kako mu je velika želja da ide i da će on ići. Unatoč mnogim poteškoćama i kušnjama moja zajednica je uspijela otići na hodočašće, i svi su namijenili hodačašće i molili Djevicu Mariju, Kraljicu Mira, da po njezinom zagovoru Gospodin ozdravi moga muža.Dok su jedni bili na hodočašću, mnoštvo drugih molitelja iz naše zajednice i mnogo šire bili su združeni s njima u molitvi. Drugi dan nakon operacije došlo je moje kumće, i rekla mi je da je sanjala moga muža kako je drži za ruku i da joj govori da se ničega ne boji, jer će se on vratiti zdrav. Tada nisam povezivala te događaje i slijedeće koje ću opisati, no sada znam da me je Isus želio utješiti tim riječima, i zato mi je i slao druge ljude da me ohrabre u ovim tako teškim trenutcima.
Sada u svemu tome vidim Njega. Kasnije šogor moga sina nazvao je svoju mamu, iz Međugorja, da je on čuo u svom srcu glas da će on ozdraviti.Tada je već bio četiri dana u komi. Slijedeće jutro,oko šest sati, odjednom vidjela sam pred sobom sliku koja je bila sva crna, i onda je veliko svijetlo prekrilo tu tamu, i čula sam glas „Uskrsnuo je“. Znala sam da je moj muž vraćen u život, te da je to zato da se proslavi Gospodin i za obraćenje mnogih oko nas. No, unatoč svemu, ostalo mi je samo čekanje informacija, pa da vidimo da je li je sve to uistinu istina. Od tog jutra osjećala sam cijeli dan veliku radost i mir, a moja je duša stalno pjevala „Uskrsnuo je.“ Sestra Kerin iz Rijeke, poslala mi je dvije poruke, prva je bila iz psalma“ ...išli su išli plačući, vraćati će se radosni noseći snoplje svoje...“ , a druga iz evanđelja Lk 1,12-17, o rođenju Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Bila je sigurna da je zajednica u Međugorju izmolila ozdravljenje. Istu poruka iz evanđelja mi je poslala sestra Ljilja iz Vodnjana, te je dobila riječ da kada se vrate da će se on probuditi iz kome. Taj dan smo ja i sin išli na iformacije, te doktori su nas pitali da li sam ja zdrava sa srcem, jer da se moj muž probudio iz kome!!!
Kada smo mu dolazili u posjet svaki dan liječnici su se čudili,jer se sepsa povlačila „sama od sebe“ i drugi organi su se obnavljali nevjerojatnom brzinom. Najveće iznenađenje su bile njegove riječi o onome što se događalo dok je on bio u komi. Evo njegovih riječi: Uhvatili su me bolovi. Dovezli su me na hitnu. Pripremili su me za operaciju i nakon toga odvezli u šok sobu. U međuvremenu, ne znam kako, moja duša je otišla u Međugorje. Vidio sam Majku Božju, bila je sva u sjaju i nevjerojatno lijepa. Prekrižio sam se i rekao: Majko, ja sam došao. Ona me pogledala i upitala me zašto sam došao, te tko me je poslao. Odgovorio sam da ne znam, te me je Ona tada prekrižila i rekla: Luciano, još ti nije vrijeme, vrati se natrag. Doći ćeš mi ponovno sa autobusom na svoje noge u Međugorje. Hvala dragom Bogu i mojoj Majčici ja sam još uvijek tu.
Poslije toga bio je opet operiran, no izbjegao je treću operaciju, rane od druge operacije bile su zacijeljene nakon četiri dana, doktori su rekli da nisu vidjeli da se bolesnik tako brzo oporavlja od ovakve bolesti, da je on jedinstven slučaj. Kada je nakon nekoliko dana završio u bolnici u Rijeci, i tamo su se doktori čudili kako se brzo oporavlja. Pitali su ga da li je bio na zračenju,jer njegove žile pokazuju da je bio, ali on nije bio. Izašao je iz bolnice bez ikakve terapije i ikakve potrebe za kemoterapijom i zračenjem. Samo nakon oprilike mjesec dana od trenutka kada je završio u komi, on je izašao iz bolnice sa savršenim nalazima. Oko nas mnogi ljudi su promijenili mišljenje o Isusu i Mariji, neka ih dragi Bog sa svojom ljubavlju privuče k sebi. Iznimno smo zahvalni Isusu i Mariji na svemu što čine u mojoj obitelji, i na svim čudesima koja su mnogo iznad nego što riječi to mogu opisati.
