Volim dolaziti na ove susrete Duhovne obnove za organizatore hodočašća… jer su konstruktivni, formativni i obogaćujući; prije svega na osobnoj i duhovnoj razini. S ovim susretom dobivam jedno obogaćenje za moj život preko susreta sa Gospom i Isusom. A onda kao plod ovih dana i ovih susreta mogu s tim iskustvom obogatiti moju obitelj, moje hodočasnike koji se preko mene žele približiti ovome mjestu.
Ove godine mi se jako dopala tema o sakramentu ispovijedi, tom vrlo važnom sakramentu kojeg 'moderna crkva' i 'moderni vjernici' na žalost sve više zanemaruju govoreći: „A, ja sve sam rješavam s Bogom…“ i ne žive sakrament preko blagoslivljajućih ruku odrješenja koje mogu primiti samo od svećenika. Zato zahvaljujem fra Zvonimiru, međugorskom župniku koji je najviše što je mogao rastočio i objasnio važnost ispovijedi, odnosno stvarnost grijeha koji nije samo zlo, nego je jedna stvarnost koja će ostaviti trajni trag na čovjeku uništavajući ga kao ljudsko biće, kao sliku Božju i kao posljedicu ima onda i uništenje društva. A to svi vidimo danas oko nas: tamo gdje nema Boga, velika je težina i tjeskoba.
Željela bih također, da se ovaj susret malo više vrednuje, da postane obavezan za sve organizatore hodočašća kako bi mogli poslušati i živjeti onu molbu pape Ivana Pavla II.: "Brinite se za Međugorje, čuvajte Međugorje…" Kako bi shvatili da smo svi mi hodočasnici ovdje samo 'posebni gosti u jednoj župi' i zbog toga moramo slijediti župni program, a onda se vratiti u naše župe i obogatiti ih ovim iskustvom susreta s Isusom po Mariji.
