Prvi sam put došla sama i iskusila milost, nakon dvije godine je došao moj muž, a zatim je došlo i sve četvoro naše djece. S vremenom, jedan nas je župnik pozvao da ispričamo svoje svjedočanstvo u njegovoj župi i tako smo počeli biti Marijine ispružene ruke koje dovode druge ljude da iskuse Gospinu majčinsku ljubav u Međugorju.
Za mene nema boljeg mjesta od Međugorja na kojem se osjećam kao kod kuće, kao i mnogi hodočasnici koji se ovdje tako osjećaju jer preko Marije susreću Isusa. I za mene je velika milost što mogu biti od pomoći Gospi u ovoj službi.
Kroz tekuću godinu doći ću na hodočašće još dva ili tri puta. Prvi put je za godišnjicu Gospinih ukazanja koju se trudimo nikada ne propustiti, drugi put je na Mladifest, a treći puta vjerojatno na Veliku Gospu. Gospa nam šalje duše u potrebi iako je broj hodočasnika, barem iz Italije, u velikom padu. Nekada bi npr. za Godišnjicu dolazili sa dva puna autobusa, a ove godine dolazimo sa jednim kombijem od 9 mjesta. Ali to nas ne obeshrabruje da i dalje dolazimo dokle god ima i jedan zainteresirani.
