Prizor se odvija na pustom mjestu, gdje se Isus povukao sa svojim učenicima. No ljudi dolaze k njemu kako bi ga slušali i bili od Njega ozdravljeni: zapravo njegove riječi i geste liječe i pružaju nadu. Na zalasku sunca mnoštvo je još uvijek tamo, a učenici, praktični ljudi, pozivaju Isusa da ih otpusti kako bi otišli i pribavili si hranu. Ali On odgovara: "Dajte im vi jesti" (r. 16). Zamislimo lica učenika! Isus zna dobro što će učiniti, ali želi promijeniti njihov stav: ne reći "neka se snađu", već "što nam Providnost daje kako bi im podijelili?". Kroz ovu situaciju Isus želi odgojiti svoje tadašnje ali i današnje prijatelje za Božju logiku: logiku (pre)uzimanja drugog.
Čim jedan od dvanaestorice realno kaže: „Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe!“, Isus odgovara: „Donesite mi ih ovdje“ (rr. 17-18). Uzima tu hranu u svoje ruke, podiže oči prema nebu, izriče blagoslov i počinje lomiti i davati učenicima kako bi dalje dijelili ljudima. Ovim kruhovima i ribama ne nazire se kraj, bilo ih je dovoljno, dapače preostalo je za tisuće ljudi.
Ovom gestom Isus pokazuje svoju snagu, ali ne na spektakularan način, već kao znak ljubavi, velikodušnosti Boga Oca prema svojoj umornoj i potrebitoj djeci. Uronjen je u život svoga naroda, razumije njihov umor i ograničenja, ali ne dopušta da se itko izgubi ili da propadne: hrani svojom Riječju i daje hrane u obilju.
U ovom evanđeoskom odlomku očita je upućenost na euharistiju, posebno tamo gdje opisuje blagoslov, lomljenje kruha, davanje učenicima, dijeljenje ljudima (r 19). Treba istaknuti koliko je uska povezanost između euharistijskog kruha, koji je hrana za vječni život i svakodnevnog kruha, potrebnog za zemaljski život. Prije nego što je sebe prinio kao kruh spasenja, Isus se brine za hranu za one koji ga slijede i koji su, da bi bili s Njim, zaboravili pripremiti zalihe. Ponekad su duh i materija suprotstavljeni, a i u stvarnosti je spiritualizam, kao i materijalizam, Bibliji stran.
Isus nas je naučio svakodnevno tražiti kruh: nema suprotnosti između kruha potrebnog za život i kruha koji je euharistija. Suprotnost nastaje ako pristupamo Sakramentu zaboravljajući braću koja su lišena potrebnog. Suosjećanje, nježnost koju je Isus pokazao prema mnoštvu, nije sentimentalizam, već konkretno očitovanje ljubavi koja se brine o potrebama ljudi. Pozvani smo pristupiti euharistijskom stolu s istim Isusovim stavovima: suosjećanje za potrebe drugih, povjerenje u providonosnu Očevu ljubav i hrabro dijeljenje.
Neka nam Presveta Marija pomogne da slijedimo put koji nam Gospodin pokazuje u današnjem Evanđelju. To je put bratstva koji je ključan za suočavanje sa siromaštvom i patnjom ovoga svijeta i koji nas projicira izvan samog svijeta, jer je to put koji polazi od Boga i vraća se Bogu.
Poslije Angelusa
Draga braćo i sestre, od jučer i sve do danas u ponoć mogućnost je "Porcijunkulskog oprosta", duhovni dar koji je sveti Franjo zadobio od Boga po zagovoru Djevice Marije. Radi se o potpunom oprostu koje se može dobiti pristupanjem sakramentima ispovijedi i euharistiji te posjetom župnoj ili franjevačkoj crkvi, moleći Vjerovanje, Oče naš te molitvu za papu i njegove nakane. Potpuni oprost se može izmoliti i za pokojnika. Koliko je važno u središte staviti Božji oprost, koji „stvara raj“ u nama i oko nas!
Srdačno pozdravljam sve vas ovdje prisutne Rimljane i hodočasnike! Moja misao ide i šire, svima koji su s nama povezani. Nadam se da će se u ovom razdoblju mnogi moći nekoliko dana odmoriti u dodiru s prirodom, tijekom kojih će također moći obnoviti i svoju duhovnu dimenziju. Istovremeno se nadam da će se istim pogledom i predanošću svih političkih i gospodarskih vođa ponovno pokrenuti rad: bez posla obitelj i društvo ne mogu ići naprijed. Pomolimo se za to. Želim vam svima ugodnu nedjelju. Molim vas nemojte zaboraviti moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!
