Komentirajući prvo čitanje uzeto iz Knjige izlaska, Papa je istaknuo Božju ljubav prema svojem narodu. I danas bi bilo dobro da se pitamo, udaljujemo li se od Boga trčeći za idolima i svjetovnošću.
Bog je sanjao svoj narod, a narod ga je iznevjerio. Polazeći od prvoga čitanja, Papa je govorio o „Božjim snovima i razočaranjima“. Narod je „Božji san. Bog je sanjao jer je ljubio“. Narod je pak izdao snove vječnoga Oca i stoga Bog „počinje osjećati razočaranje“, Mojsiju pak veli da siđe s brda, gdje je bio primiti Zapovijedi. Narod nije imao strpljenja Boga čekati 40 dana. Napravili su zlatno tele kako bi se mogli veseliti, a zaboravili su Boga koji ih je spasio – kazao je Papa.
Prorok Baruh „ima jednu rečenicu koja dobro oslikava ovaj narod: Zaboravili ste onoga koji vas je podigao“. Zaboravljanje na Boga koji nas je stvorio, podigao i pratio u životu, to je Božje razočaranje. A u evanđelju, Isus u prispodobama često govori o čovjeku koji posadi vinograd i ne uspije, jer radnici ga žele prisvojiti. Uvijek je taj nemir u ljudskom srcu. Nije zadovoljan s Bogom, s vjernom ljubavlju. Ljudsko srce uvijek naginje nevjernosti. A to je prava napast – primijetio je Papa.
Bog po proroku kori narod, koji nije ustrajan, ne zna čekati, koji se izopačio, udaljuje se od pravoga Boga i traži drugoga. Bog je dakle razočaran nevjernošću puka … I mi smo Božji narod, dobro znamo kakvo nam je srce i stoga uvijek trebamo obnavljati hod kako ne bismo polako klizali prema idolima, maštarijama, svjetovnosti, prema nevjernosti. Uvjeren sam da bi nam danas koristilo razmišljanje o razočaranom Bogu: Reci mi, Gospodine, jesi li razočaran sa mnom? Radi nečega, zacijelo jesi. Trebamo dakle razmisliti i postavljati si taj upit – potaknuo je Papa.
Bog ima meko srce, očevo srce – rekao je Papa te podsjetio kako je Isus plakao nad Jeruzalemom. Pitajmo se dakle je li Bog plače zbog mene, je li sa mnom razočaran, i jesam li se udaljio od Njega? Koliko idola imam kojih se ne mogu odreći, čiji sam rob? Danas razmislimo o ovom razočaranju Boga koji nas je stvorio iz ljubavi, a mi idemo tražiti ljubav, blagostanje, provoditi se na drugim stranama, a ne u njegovoj ljubavi – ustvrdio je Papa dodajući:
Udaljavamo se od svoga Boga koji nas je podigao. U korizmi razmišljajmo o tomu. To će nam koristiti. Svaki dan treba ispitivati savjest: Gospodine, mnogo si me sanjao, a ja sam se udaljio; reci mi gdje i kada kako bih se mogao vratiti. Iznenadit ćemo se kad vidimo da nas Bog uvijek čeka, kao otac rasipnoga sina. Jer ga je čekao vidio ga je kako izdaleka dolazi – zaključio je Sveti Otac.
