Prošle smo nedjelje proslavili uskrsnuće našega Učitelja, a danas svjedočimo uskrsnuću učenika – rekao je papa Franjo na misi u crkvi Duha Svetoga u Rimu. Učenici, iako su vidjeli Uskrsloga, tjedan dana su proveli u strahu „iza zatvorenih vrata“ te ni Tomu apostola, koji je jedini bio odsutan, nisu uspjeli uvjeriti u uskrsnuće – rekao je Papa i istaknuo – Suočivši se s tom nevjericom, Isus se vratio, opet stao u sredinu i ponovio isti pozdrav: „Mir vama!“ Tu je počelo uskrsnuće učenika, od tog vjernog i strpljivog milosrđa, od otkrića da se Bog ne umara pružati nam ruku kako bi nas ponovo podigao iz naših padova.
Bog želi da ga gledamo, ne kao nekakvog gospodara s kojim moramo srediti račune, nego kao svojega Oca koji nas uvijek podiže – rekao je Sveti Otac i primijetio – U životu idemo naslijepo, kao dijete koje počinje hodati, no pada; napravi nekoliko koraka i ponovno pada, te ga otac svaki put ponovno podiže. Milosrđe je ruka koja nas uvijek podiže. Bog zna da bez milosrđa ostajemo na zemlji te nas, kako bismo hodili, ponovno treba staviti na noge.
Netko može prigovoriti i reći: „Ali ja nikako ne prestajem padati!“ Gospodin to zna i uvijek je spreman da te podigne – rekao je papa Franjo i napomenuo – Ne želi da neprestano preispitujemo svoje padove, nego da se zagledamo u Njega koji u padovima gleda djecu koju treba podignuti, a u bijedi djecu koju treba ljubiti s milosrđem. Danas, u ovoj crkvi koja je postala svetište milosrđa u Rimu, na nedjelju koju je prije 20 godina sveti papa Ivan Pavao II. posvetio Božanskom milosrđu, puni pouzdanja prihvatimo tu poruku.
Isus je svetoj Faustini rekao: „Ja sam ljubav i samo milosrđe; nema bijede koja se može mjeriti s mojim milosrđem“ – citirao je Papa i podsjetio – Svetica je potom Isusu jednom sa zadovoljstvom rekla da mu je dala sav svoj život i sve što je imala. No, Isus joj je odgovorio: „Nisi mi dala ono što je uistinu tvoje“. Što je ta sveta redovnica zadržala za sebe? Isus joj je ljubazno rekao: „Kćeri, daj mi svoju bijedu“. I mi se možemo pitati: Jesmo li Gospodinu dali svoju bijedu? Jesmo li mu pokazali svoje padove kako bi nas podigao? Ili ima nešto što još držimo u sebi? Možda grijeh, grižnju savjesti iz prošlosti, ranu koju imamo u sebi, ogorčenost prema nekome ili ideju o određenoj osobi. Gospodin čeka da mu donesemo svoju bijedu kako bi nam otkrio svoje milosrđe.
Učenici su Gospodina napustili za vrijeme muke i osjećali su se krivima – rekao je Sveti Otac i objasnio – No Isus, susrevši ih, nije držao duge propovijedi. Njima, koji su u svojoj nutrini bili ranjeni, pokazao je svoje rane. Toma ih je mogao taknuti i otkriti ljubav; otkrio je koliko je Isus trpio za njega koji ga je napustio. U tim je ranama rukom dotaknuo nježnu Božju blizinu. Kada je Toma, koji je zakasnio, prigrlio milosrđe, nadišao je druge učenike; nije povjerovao samo u uskrsnuće nego i u bezgraničnu Božju ljubav.
Stoga je na najjednostavniji i najljepši način ispovjedio svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!“ – rekao je papa Franjo i istaknuo – To je učenikovo uskrsnuće koje se ostvaruje kada njegovo krhko i ranjeno čovještvo ulazi u ono Isusovo. Tamo nestaju sumnje, tamo Bog postaje moj Bog, tamo se počinje prihvaćati sebe i ljubiti vlastiti život. U kušnjama kroz koje i mi prolazimo, poput apostola Tome, sa svojim strahovima i sumnjama, osjećamo se krhkima. Potreban nam je Gospodin koji u nama, osim naše krhkosti, vidi neponovljivu ljepotu. S Njime otkrivamo da smo istovremeno krhki i dragocjeni te da, ako smo pred Njim transparentni poput kristala, Njegovo svjetlo milosrđa kroz nas svijetli u svijet. To je razlog da budemo radosni, kao što nam kaže Petrova poslanica, „makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja“.
Na ovaj blagdan Božanskog milosrđa najljepši navještaj dolazi po učeniku koji je stigao kasnije – rekao je Papa i nastavio – Samo je Toma nedostajao. No Gospodin ga je čekao. Milosrđe ne napušta onoga koji zaostaje. Sada, dok razmišljamo o sporom i napornom oporavku od pandemije koronavirusa, upravo se ta opasnost nameće: zaboraviti onoga koji je zaostao. Riskiramo da nas pogodi još gori virus ravnodušne sebičnosti, koji se prenosi počevši od ideje da se život poboljšava ukoliko meni ide bolje i da će sve biti dobro ako meni bude dobro. Odatle se polazi i dolazi do selekcioniranja ljudi, odbacivanja siromašnih i do žrtvovanja onih koji su zaostali na oltaru napretka.
Međutim, ta nas pandemija podsjeća da ne postoje razlike i granice među onima koji trpe – rekao je Sveti Otac i dodao – Svi smo krhki, jednaki i dragocjeni. Ono što se događa uzdrmalo nas je iznutra. Vrijeme je da uklonimo nejednakosti, da ispravimo nepravdu koja potkopava korijene zdravlja cijeloga čovječanstva! Učimo od prve kršćanske zajednice koja je opisana u Djelima apostolskim. Primila je milosrđe i živjela je s milosrđem: „Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao“. To nije ideologija, to je kršćanstvo.
Nakon Isusova uskrsnuća u toj je zajednici samo jedan zaostao i drugi su ga čekali – rekao je papa Franjo i primijetio – Danas se čini da je suprotno; mali dio čovječanstva je napredovao, dok je većina zaostala. Svatko bi mogao reći: „To su složena pitanja, moja dužnost nije brinuti se za potrebite, drugi trebaju na to misliti!“ Sveta je Faustina nakon susreta s Isusom napisala: „U duši koja trpi moramo vidjeti Isusa raspetoga, a ne nametnika i teret. Gospodin nam daje mogućnost da se vježbamo u djelima milosrđa, a mi se vježbamo u osuđivanju“.
Međutim, i ona se jednoga dana žalila Isusu da se milosrdne smatra naivnima. Rekla je: „Gospodine, često iskorištavaju moju dobrotu“. A Isus joj je odgovorio: „Nije važno, kćeri moja, ne brini zbog toga, uvijek budi milosrdna prema svima“. Ne mislimo samo na svoje i pojedinačne interese. Prihvatimo tu kušnju kao priliku kako bismo imali budućnost jer je, bez zajedničkog pogleda, nitko neće imati. Danas razoružana i razoružavajuća Isusova ljubav uskrsava učenikovo srce. Kao apostol Toma, prihvatimo milosrđe, to jest spasenje svijeta. Činimo milosrđe onima koji su najslabiji; samo tako ćemo ponovo izgraditi novi svijet – zaključio je Papa.
