Bez liturgije, kršćanstvo je bez Krista, intimističko, jer liturgijski obredi, Sveto pismo i sakramenti, konkretno su posredovanje za dolazak na susret s Isusom, koji se kroz sakramentalne znakove čini prisutnim u Duhu Svetom. Kršćanin stoga ne može svoj odnos s Gospodinom povjeriti samo osobnoj i spontanoj molitvi, u duhovnosti koja ne daje važnost javnim liturgijama. Upravo je, naime, liturgija čin koji temelji čitavo kršćansko iskustvo, te tako i molitva – istaknuo je papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji, i danas održanoj u biblioteci Apostolske palače kako bi se, zbog pandemije, izbjegao kontakt s vjernicima, nastavljajući niz razmišljanja o molitvi.
Na početku kateheze Papa je istaknuo da se u povijesti Crkve često uočavala napast prakticiranja intimističkoga kršćanstva, koje javnim liturgijskim obredima ne priznaje duhovnu važnost. Opravdavalo se to – objasnio je – navodnom većom čistoćom religioznosti koja ne ovisi o vanjskim ceremonijama, koje se smatralo uzaludnim ili štetnim teretom, ne kritizirajući pritom neki određeni obredni oblik ili određeni način slavlja, nego samu liturgiju.
Stoga se – prema Papinim riječima – u Crkvi mogu naći oblici duhovnosti koji nisu znali primjereno integrirati liturgijski trenutak. Tako su brojni vjernici, iako su redovito sudjelovali na obredima, posebno na nedjeljnoj misi, snagu za svoju vjeru i za duhovni život crpili iz drugih izvora pobožne naravi.
U tom je smislu Crkva prešla dug put, a apostolska konstitucija 'Sacrosanctum Concilium', Drugoga vatikanskog sabora, dobro sažima taj hod. Ona na potpun i usklađen način ističe važnost božanske liturgije u životu kršćana koji u njoj pronalaze objektivno posredovanje koje zahtijeva činjenica da Isus Krist nije neka zamisao ili osjećaj, nego živa Osoba, a njegovo otajstvo povijesni događaj – napomenuo je Papa.
Molitva kršćana, naime, prolazi kroz konkretno posredovanje, odnosno Sveto pismo, sakramente, liturgijske obrede, zajednicu. Za kršćanski je život prijeko potrebna tjelesna i materijalna sfera, jer je u Isusu Kristu ona postala put spasenja. Stoga, – dodao je Papa – trebamo moliti tijelom. Tijelo ulazi u molitvu.
Ne postoji kršćanska duhovnost koja nije ukorijenjena u slavlje svetih otajstava – pojasnio je potom te dodao kako se u Katekizmu Katoličke Crkve ističe sljedeće: „Poslanje Krista i Duha Svetoga koje, u sakramentalnom bogoslužju Crkve, naviješta, uprisutnjuje i priopćuje otajstvo spasenja, nastavlja se u srcu koje moli“ (br. 2655). Liturgija nije samo spontana molitva nego nešto više i originalnije; ona je čin koji utemeljuje čitavo kršćansko iskustvo i zbog toga također molitvu. Ona je događaj, prisutnost, susret – napomenuo je Papa.
Krist se čini prisutnim u Duhu Svetomu kroz sakramentalne znakove; zbog toga mi, kršćani, trebamo sudjelovati u božanskim otajstvima. Čak i u najjednostavnijem obredu, poput onoga koji su neki kršćani slavili i slave u zatočeništvu, ili u skrovitosti neke kuće u vrijeme progona, Krist se čini stvarno prisutnim i daje se svojim vjernicima.
Krist je prisutan svaki put kada slavimo krštenje, ili posvećujemo kruh i vino u euharistiji, ili pomazujemo uljem bolesnika. Ono što je za nas izvanjsko postaje dio nas, a liturgija to izražava čak tako prirodnom gestom kao što je blagovanje – objasnio je Papa te dodao – Zbog toga se misu ne može samo 'slušati'; ne možemo reći „idem slušati misu“ kao da smo samo gledatelji nečega što prolazi ne uključujući nas. Misa se uvijek slavi; ne slavi ju samo svećenik koji ju predvodi, nego svi kršćani koji ju doživljavaju. U njezinu je središtu Krist, on je protagonist liturgije.
Kada su prvi kršćani započinjali živjeti svoju pobožnost, činili su to aktualizirajući Isusove geste i riječi, i to svjetlom i snagom Duha Svetoga, kako bi njihov život postao duhovna žrtva prikazana Bogu. Takav je pristup bio prava „revolucija“ – primijetio je Papa. Život je pozvan postati izraz pobožnosti prema Bogu, ali to se ne može dogoditi bez molitve, posebno bez liturgijske molitve. Neka nam svima misao na to pomogne kada idemo na misu; idem tada moliti u zajednici, idem moliti s Kristom koji je prisutan.
Kada, primjerice, idemo na slavlje krštenja, Krist je tamo, prisutan, on krsti. Netko bi mogao reći da se to samo tako kaže. Međutim, ne. Krist je prisutan u liturgiji, ti moliš s Kristom koji je kraj tebe – istaknuo je na kraju papa Franjo.
