Riječi Svetoga pisma nisu bile napisane da bi ostale zatočene na papirusu, na pergameni ili na papiru, nego kako bi ih prihvatila osoba koja moli, dajući da prokliju u njezinu srcu. Opet je molitva bila u središtu kateheze pape Franje na općoj audijenciji, koja je i danas, kao što se događa u posljednje vrijeme, održana u biblioteci Apostolske palače.
Bibliju se ne može čitati poput nekog romana – primijetio je Papa te podsjetio da Katekizam Katoličke Crkve kaže da čitanje Svetoga pisma valja popratiti molitvom kako bi se mogao održati razgovor između Boga i čovjeka. Moliti se može krećući od nekog odlomka iz Biblije.
Onaj redak u Bibliji napisan je i za mene, prije mnogo stoljeća, kako bi mi donio Božju riječ. Napisan je za svakoga od nas – istaknuo je Papa. Svim se vjernicima dogodi to iskustvo: odlomak iz Svetoga pisma koji sam više puta čuo, jednoga mi dana iznenada govori i prosvijetli situaciju koju proživljavam. Ali, važno je da toga dana budem tamo, na susretu s tom Riječi.
Riječ se utjelovi u nama i mijenja stvari
Bog prolazi svakoga dana – napomenuo je Papa – i baca sjeme na naš teren. Hoće li ono proklijati ovisi o nama, o našem srcu i našoj raspoloživosti. Bojim se Gospodina koji prolazi! – rekao je spominjući se svetog Augustina te dodao – Boji se da neće primijetiti Boga.
ovoreći o vrsti novoga utjelovljenja Riječi, papa Franjo je istaknuo da smo mi 'svetohraništa' u koja Božje riječi žele ući i žele tamo biti čuvane kako bi mogle posjetiti svijet. Ali, – dodao je – ne treba instrumentalizirati Sveto pismo, rabeći ga da bismo potvrdili vlastito filozofsko i moralno viđenje, nego se trebamo nadati susretu. Malo mi smeta kada čujem kršćane koji retke iz Biblije recitiraju kao papige – primijetio je te upitao – Jesi li se uz taj redak susreo s Gospodinom? Nije problem samo u pamćenju; problem je pamćenja srca, onoga koje te otvara za susret s Gospodinom. Ta riječ, taj redak, vode te na susret s Gospodinom – istaknuo je Papa.
Mi, dakle, čitamo Sveto pismo kako bi ono „čitalo nas“. Milost je ako se prepoznamo u nekoj osobi ili nekoj situaciji. Biblija nije napisana za neki neodređeni ljudski rod, nego za nas, muškarce i žene od krvi i mesa, za mene. Riječ Božja, prožeta Duhom Svetim, kada je primljena otvorena srca, ne ostavlja sve kao što je bilo prije. Nešto promijeni.
Lectio divina – čitanje, razgovor i kontemplacija
Papa Franjo se potom osvrnuo na oblik molitve, nastao u kontekstu samostanā, a danas se proširio i u župama; riječ je o 'lectio divina'. Pod tim oblikom molitve podrazumijeva se pozorno čitanje odlomka iz Biblije, u „poslušnosti tekstu“ – primijetio je – kako bi se shvatilo njegovo značenje. Onda se započinje dijalog s pročitanim riječima, razmatrajući ih i pitajući se što mi one govore. Na kraju, 'lectio divina' predviđa trenutak kontemplacije. Riječi i misli prepuštaju mjesto ljubavi – napomenuo je Papa – kao među zaljubljenima kojima je katkada dovoljno pogledati se u tišini.
Kroz molitvu se Božja riječ nastanjuje u nama i mi boravimo u njoj. Riječ nadahnjuje dobre namjere i podupire djelovanje; daje nam snagu i mir, a i kada nas stavlja u krizu, daje nam mir. U lošim i kompliciranim danima osigurava srcu jezgru pouzdanja i ljubavi koja ga štiti od napada zloga. Tako Riječ Božja postaje tijelo, dopuštam si upotrijebiti tu riječ, postaje tijelo u onima koji ju primaju u molitvi – istaknuo je Papa.
U životu svetaca trag Svetoga pisma
U ponekom vrlo starom tekstu nazire se shvaćanje da se kršćani toliko poistovjećuju s Riječju da bi se, kad bi spalili sve Biblije svijeta, mogao spasiti njezin „otisak“ kroz trag koji je ostavila u životu svetaca – napomenuo je papa Franjo te na kraju istaknuo – Kršćanski je život istodobno djelo poslušnosti i kreativnosti. Dobar kršćanin treba biti poslušan, jer sluša Božju riječ; i treba biti kreativan, jer u sebi ima Duha Svetoga koji ga potiče da ju primjenjuje. Sveto pismo je neiscrpno blago. Neka nam Gospodin, svima nama, dade da sve više crpimo iz njega, kroz molitvu – rekao je na kraju papa Franjo.
