Na svečanom misnom slavlju koncelebriralo je oko 550 „misionara milosrđa“ s pet kontinenata. Riječ je o svećenicima koje je u Godini milosrđa odabrao Papa davši im vlast da odriješe i najteže grijehe. No njihovo poslanje nije prestalo završetkom Godine milosrđa: Sveti je Otac apostolskim pismom „Misericordia et misera“ odredio da se njihova služba nastavlja do daljnjega, obrazloživši svoju odluku radosnim svjedočanstvima susreta s Gospodinom u sakramentu ispovijedi tijekom Svete godine milosrđa.
Misionari milosrđa okupili su se u Rimu povodom svog drugog susreta koji je organiziralo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije. Susret počinje danas, a trajat će do srijede, 11. travnja. Ovih će dana misionari moći čuti različite kateheze, govoriti o svojim pastoralnim aktivnostima i slaviti sakrament pomirenja, srce tog posebnog poslanja koje im je povjerio papa Franjo. Uručit će im se i godišnjak u kojem se nalaze kontakti svih 897 aktivnih misionara milosrđa. U utorak, 10. travnja, Sveti će ih Otac primiti u audijenciju, a potom će misionari zajedno s Papom slaviti misu u bazilici Svetoga Petra.
Polazišna točka Papine današnje propovijedi bilo je 20. poglavlje Evanđelja po Ivanu koje ističe radost koja je zahvatila učenike kad su vidjeli Uskrsloga. Papa Franjo istaknuo je da se uvijek iznova u tom odlomku pojavljuje glagol „vidjeti“. Iako učenici vide Gospodina, evanđelje ne opisuje kako su ga vidjeli, odnosno ne opisuje uskrslog Isusa – kazao je Papa. Ističući detalj kako im je Gospodin pokazao svoje ruke i svoj bok, izgleda da nam evanđelje govori da su učenici, i kasnije Toma, Isusa prepoznali po njegovim ranama.
Apostol Toma je pak htio „vidjeti unutra“ – nastavio je Sveti Otac – Htio je svojim rukama dotaknuti Gospodinove rane, znakove njegove ljubavi. Apostola Tomu evanđelje naziva Blizancem i on je naš „blizanac“ jer i za nas nije dovoljno znati da Bog postoji. Bog koji je uskrsnuo, ali koji ostaje daleko ne ispunjava naše živote; daleki Bog nas ne privlači, koliko god bio pravedan i svet. Ne, potrebno nam je da „vidimo Boga“, da ga dotaknemo svojim rukama i da znamo kako je uskrsnuo za nas – objasnio je papa Franjo.
Učenici svih vremena znaju da im je oprošteno kad promatraju Isusove rane jer gledajući u njih, kontempliramo neizmjernu ljubav koja proistječe iz njegova srca, srca koje kuca za svaku osobu. Kad je Toma dotaknuo Gospodinove rane, Isus je postao „Gospodin moj i Bog moj“. Kako je moguće prisvajati Svemogućeg Boga nazivajući ga svojim? Sveti je Otac kazao da govoreći „moj“, ne hulimo Boga, već častimo njegovo milosrđe. Bog je htio postati naš. I kao u ljubavnoj priči, mi mu govorimo: „Postao si čovjek za mene, umro si i uskrsnuo za mene i prema tome nisi samo Bog; ti si moj Bog, ti si moj život. U tebi sam pronašao ljubav za kojom sam tragao, i toliko više nego što sam ikad mogao zamisliti“ – rekao je Papa.
Papa Franjo je rekao da možemo početi uživati tu novopronađenu ljubav putem istog dara koji je Isus dao na večer svog uskrsnuća kad je udijelio Duha za oproštenje grijeha. Kako bismo iskusili ljubav, potrebno je da dopustimo da nam bude oprošteno. No otići na ispovijed može izgledati teško – napomenuo je Papa. U kušnji smo da učinimo što su i učenici napravili: da se zabarikadiramo iza zatvorenih vrata. Oni su to učinili iz straha, no i mi možemo strahovati, sramiti se otvoriti naša srca i priznati svoje grijehe.
Neka nam Gospodin udijeli milost za razumjeti stid kao prvi korak prema susretu i kao tajni poziv duše kojoj je potreban Gospodin kako bi nadvladala zlo – rekao je Sveti Otac i nastavio – Bezvoljnost nas pak kuša da vjerujemo kako se ništa ne mijenja u našim životima kao kršćanā, kao što je bio slučaj s obeshrabrenim učenicima nakon što je izgledalo da je poglavlje s Isusom završilo. No u određenom trenutku otkrivamo da je moć života primiti Božje praštanje i ići naprijed od praštanja do praštanja – objasnio je Papa.
Posljednja su pak zatvorena vrata grijeh. Papa Franjo je podsjetio da Isus voli ući upravo kroz zatvorena vrata, kad izgleda da je svaki ulaz zatvoren. Bog nas nikad ne napušta, mi smo ti koji ga držimo vani – upozorio je Papa i nastavio – Kad se ispovjedimo, otkrivamo da ono što nas je odvajalo od Boga, naime, grijeh, postaje mjesto gdje ga susrećemo. Tamo Bog koji je ranjen ljubavlju dolazi kako bi susreo naše rane. Naše bijedne rane čini poput svojih slavnih rana. Ta on je milosrđe i čini čuda u našoj bijedi – kazao je Sveti Otac i zaključio – Zatražimo danas, poput Tome, milost da priznamo svoga Boga: da u njegovu praštanju pronađemo svoju radost, a u njegovu milosrđu svoju nadu.
