Papa Franjo je danas riječima zahvale pozdravio članove Međunarodnoga društva ginekoloških onkologa, koje je primio u audijenciju, a koji su se okupili u Rimu na svojem godišnjem susretu. Prigoda je to – napomenuo je Papa – za upoznavanje i priznavanje vrijednosti zauzimanja tog društva u korist žena koje se suočavaju s tako teškim i slojevitim bolestima.
Svjesni ste koliko je važno uspostavljati veze solidarnosti među oboljelima od teških bolesti, uključujući rodbinu i zdravstvene djelatnike, u odnosu uzajamne pomoći – istaknuo je. To postaje još dragocjenije kada je riječ o bolestima koje mogu ozbiljno staviti u opasnost, ili ugroziti plodnost i majčinstvo. U tim situacijama koje duboko utječu na život žene, prijeko je potrebno brinuti se, uz mnogo osjećajnosti i poštovanja, o psihološkom i duhovnom stanju svake pacijentice, kao i o njezinom odnosu s drugima.
Upravo je zbog toga Papa ohrabrio njihovo zauzimanje kako bi se te dimenzije smatrale dijelom cjelovitoga liječenja, pa i u slučajevima kada je liječenje uglavnom palijativno. U toj je perspektivi korisno uključiti osobe koje su sposobne pružiti pouzdanje, nadu, ljubav. Svi znamo – a to je i dokazano – da dobri odnosi pomažu i podupiru bolesne u tijeku njihova liječenja, potičući i povećavajući u njima nadu. Upravo blizina ljubavi otvara vrata nadi, ali i ozdravljenju – rekao je Papa.
Bolesnik nije broj i ne može ga se poistovjećivati s njegovom dijagnozom, jer – istaknuo je – bolesna je osoba uvijek mnogo više od protokola u koji ju se stavlja s kliničkoga stajališta, a dokaz je za to činjenica da se, kada bolesnik vidi da je priznata njegova posebnost, povećava njegovo pouzdanje u liječničku ekipu i u pozitivnu perspektivu.
Papa Franjo je stoga izrazio želju za zdravstvenim sustavom koji uzima u obzir ljudski odnos kao dio liječenja, ali je istodobno očitovao veliku zabrinutost pitajući: Kako tu veliku potrebu razviti u bolnici koja je snažno uvjetovana funkcionalnim potrebama? Dopustite mi – kazao je – da izrazim žalost i zabrinutost zbog opasnosti, prilično raširene, da se ljudska dimenzija brige o bolesnim osobama ostavi 'dobroj volji' pojedinačnih liječnika, umjesto da ju se smatra – kao što ona doista jest – sastavnim dijelom liječenja u zdravstvenim ustanovama.
Sveti Otac, osim toga, osjeća također opasnost od gospodarstva koje bi, ulazeći – kako je rekao – tako prepotentno u svijet zdravstva, moglo ugroziti bitne vidike kao što je odnos s bolesnima. U tom je smislu istaknuo i pohvalio neprofitne udruge koje u središte stavljaju pacijente, podupirući njihove potrebe i opravdana pitanja, te dajući glas onima koji, zbog svoje osobne, ili gospodarske i društvene slabosti, nisu u stanju dati da se čuje njihov glas. Veliko je priznanje Papa izrazio zdravstvenom osoblju koje svakodnevno radi s bolesnicima, te izrazio nadu da svi oni mogu raditi u odgovarajućim uvjetima, uzimajući si vrijeme za odmor kako bi obnovili snagu i ponovno krenuli dalje.
Na kraju je izrazio nadu u širenje, u svijetu, rezultata proučavanja i istraživanja u korist žena o kojima se ta društva brinu te primijetio kako nas upravo te žene podsjećaju na vidike i vrijednosti života koje katkada zaboravljamo, a to je, primjerice, privremenost našega života, činjenica da trebamo jedni druge, besmisao života usredotočenoga samo na sebe, te stvarnost smrti kao dijela samoga života.
Bolest podsjeća na nešto što je odlučujuće za ljudsko biće, a to je pouzdanje. Pouzdanje u drugog brata i sestru, i u Drugoga, pisano velikim slovom, koji je naš nebeski Otac. Ona podsjeća također na vrijednost blizine, kako nas uči Isus u prispodobi o Dobrom Samarijancu (usp. Lk 10,25-37). Koliko za ozdravljenje znači gesta nježnosti dana u pravom trenutku! Vi to znate bolje od mene… – istaknuo je na kraju papa Franjo.
