Voditi brigu, zlatno je pravilo našega čovještva, koje sa sobom nosi zdravlje i nadu – tim je riječima, uzetima iz enciklike Laudato si', papa Franjo započeo katehezu na općoj audijenciji održanoj u Dvorištu svetoga Damaza u Vatikanu. Za ozdravljenje, također i od pandemije, potrebno je voditi brigu – napomenuo je Papa te svoje misli upravio onima koji to čine svakodnevno brinući se o slabima, često bez odgovarajućega priznanja društva, iako – kako je rekao – postoji navika da se starije osobe ostavljaju po strani, da ih se napušta.
Voditi brigu o onomu tko je bolestan, ljudsko je, a i kršćansko bogatstvo. Ali, brigu treba posvetiti i zemlji i svakom stvorenju. Svi su oblici života međusobno povezani, a naše zdravlje ovisi o zdravlju ekosustava koje je Bog stvorio i nas zadužio da se brinemo o njima. Međutim, – prema Papinim riječima – njihova je zloporaba teški grijeh koji šteti i loše djeluje, potiče bolest.
Kao lijek za takvu pogrešnu uporabu našega zajedničkog doma papa Franjo ističe kontemplaciju ljepote stvorenoga. Kako to da nema nekog cjepiva za to, za brigu o zajedničkom domu, da ne bi bio ostavljen po strani? – upitao je te ponovno istaknuo da su nam potrebni tišina i slušanje kako bismo otkrili ljepotu koja nas okružuje i vrijednost svakog stvorenja koje odražava zraku Božje mudrosti. Kontemplacija ozdravlja i dušu.
Bez kontemplacije lako je pasti u neuravnoteženi i oholi antropocentrizam; 'ja' u središtu svega, što preuveličava našu ulogu ljudskih bića, postavljajući nas kao apsolutne gospodare svih drugih stvorenja. Iskrivljeno tumačenje biblijskih tekstova o stvaranju pridonijelo je tom pogrješnom pogledu koji vodi do iskorištavanja zemlje sve to ugušenja. Izrabljivati stvoreno, to je grijeh – istaknuo je Papa. Mislimo da smo u središtu, želeći zauzeti Božje mjesto, a tako kvarimo sklad stvorenoga, sklad Božjega nauma.
Naprotiv, pozvani smo biti čuvari zemlje koju možemo, i trebamo, obrađivati kako bismo se razvili; međutim, obrađivanje ne znači izrabljivanje – napomenuo je. Ne možemo očekivati da ćemo i dalje rasti na materijalnoj razini, ako ne vodimo brigu za zajednički dom koji nas prihvaća. Naša siromašna braća i naša majka zemlja jecaju zbog štete i nepravde koje smo izazvali, i zahtijevaju drugačiji put. Traže od nas obraćenje, promjenu puta, traže da vodimo brigu i o zemlji, o svemu stvorenomu.
Treba stoga ponovno istaknuti kontemplativnu dimenziju, znati gledati stvoreno kao dar, a ne kao izvor zarade. Kontemplirati znači ići dalje od koristi – objasnio je Papa te istaknuo da je upravo u tomu srž problema. Kontemplacija znači ići dalje od korisnosti neke stvari. Motriti ljepotu ne znači iskoristiti ju – napomenuo je Papa te se spomenuo riječi utemeljitelja Družbe Isusove. Sveti Ignacije Lojolski, primjerice, na kraju svojih Duhovnih vježbā poziva na kontemplaciju kako bi se došlo do ljubavi; odnosno na pozornost prema tomu kako Bog gleda svoja stvorenja i radovati se s njima; poziva nas da otkrijemo Božju prisutnost u njegovim stvorenjima, da ih volimo i brinemo se o njima.
Papa je, osim toga, objasnio da kontemplacija znači prepoznati se sastavnim dijelom svega stvorenoga. Tko ne zna kontemplirati prirodu i stvoreno, ne zna kontemplirati osobe u njihovom bogatstvu. Tko živi kako bi izrabljivao prirodu, na kraju izrabljuje ljude i odnosi se prema njima kao prema robovima. To je univerzalni zakon – primijetio je – Ako ne znaš kontemplirati prirodu, teško ćeš znati kontemplirati ljude, ljepotu osoba, brata, sestru; sve nas.
Iz tog osjećaja proizlazi svijest o dužnosti čuvanja i zaštite našega zajedničkog doma. Tko zna kontemplirati, lakše će se zauzeti kako bi promijenio ono što uzrokuje uništavanje i štetu za zdravlje. Zauzet će se u poučavanju i promicanju novih navika u proizvodnji i potrošnji, pridonosit će novom modelu gospodarskoga razvoja koji jamči poštovanje prema zajedničkom domu i prema ljudima. Osim toga, težit će tomu da bude čuvar okoliša, nastojeći uskladiti naslijeđene spoznaje tisućljetnih kultura s novim tehničkim saznanjima, kako bi naš stil života bio održiv.
Dva su, dakle, načina koja nam mogu pomoći promijeniti smjer u odnosu s našim zajedničkim domom – kontemplacija i brižnost. Naprotiv, naš odnos sa stvorenim katkada izgleda kao među neprijateljima – istaknuo je Papa te dodao – Iskoristiti stvoreno za vlastitu dobit. Nemojmo zaboraviti da se to skupo plaća; ne zaboravimo onu španjolsku uzrečicu: Bog uvijek prašta; mi katkada; priroda nikada – rekao je te spomenuo dvije velike ledene ploče na Antarktiku koje se tope. Bit će strašno, jer će porasti razina mora, a to će donijeti mnogo teškoća i mnogo zla. A zašto? Zbog zatopljenja, zbog nebrige o okolišu, zbog nebrige o zajedničkom domu – istaknuo je. Potreban je, naime, bratski odnos sa stvorenim; tada ćemo postati čuvari zajedničkoga doma, života i nade.
Ima onih koji to već čine; Papa posebno misli na domorodačke narode, kojima smo svi dužni priznanje, pa i pokajanje, kako bismo ispravili zlo koje smo im nanijeli. Ali, tu su i brojni pokreti, udruge, skupine koje se zauzimaju misleći na buduće naraštaje. Netko bi mogao reći: 'Ali, ja se snalazim ovako' – rekao je Papa te istaknuo – Nije problem kako ćeš se ti snaći danas, nego kakva će biti baština, život budućih naraštaja? Čuvajmo, stoga, taj put. I važno je ne prebacivati na druge zadaću da postanu čuvari zajedničkoga doma, sposobni hvaliti Boga za njegova stvorenja, kontemplirati ih i štititi. To je dužnost svakoga od nas – istaknuo je papa Franjo.
