Uputio je također poticaj Crkvi: „Neka iziđe iz sebe i melemom ljubavi ublaži krvave rane onih koji nose Kristove rane na svojem tijelu“
Tragedija više od 300 muškaraca, ženā i djece iz Afrike, izgubljenih prije deset godina u Sredozemnom moru, u blizini obale otoka Lampeduse, činila se jednom od najvećih tragedija koja se ikada dogodila na Mediteranu. Međutim, od 2013. do danas, ponavljanje tih „tihih masakra“ postala je dramatična konstanta. Samo su se posljednjih mjeseci dogodile dvije tragedije: u Kalabriji i u Grčkoj. Stotine mrtvih, tisuće nestalih. Pred tim prekinutim nedužnim životima, sramotom društva koje više ne zna plakati i sažalijevati drugoga, uzdiže se bolan i zaglušujući krik na koji ne možemo ostati ravnodušni – istaknuo je papa Franjo u poruci, kratkoj i punoj boli i razočaranja, upućenoj nadbiskupu Agrigenta, mons. Alessandru Damianu, povodom obilježavanja na Lampedusi 10. obljetnice njegova putovanja na taj otok. To prvo putovanje u pontifikatu pape Franje, 8. srpnja 2013. godine, ostalo je urezano u kolektivnom sjećanju po gestama i riječima koje je izgovorio, tada novoizabrani, Papa.
Bolan i zaglušujući vapaj
Smrt nevinih, ponajviše djece, u potrazi za mirnijim životom, daleko od ratova i nasilja, bolan je i zaglušujući vapaj na koji ne možemo ostati ravnodušni – napisao je Papa u poruci, koja je pročitana na početku slavlja, i u kojoj potiče na promjenu pristupa problemu migracija, koji neće biti podređen strahovima, pristranim logikama i ponajviše, ravnodušju. Onomu koje je najveće zlo, kako ga je Papa prije deset godina nazvao izrazom koji je poslije postao jedno od uporišta njegova učiteljstva: „globalizacija ravnodušja“. Ona nas je lišila sposobnosti za plač – istaknuo je u propovijedi na misi 2013. godine.
Sramota društva koje ne zna plakati
Prošlo je deset godina od putovanja na koje sam želio ići i doći u zajednicu na Lampedusi kako bih očitovao svoju potporu i očinsku blizinu onima koji su nakon mučnih peripetija, na milost i nemilost mora, pristali na vaše obale – prisjetio se Papa te dodao – Od tada se malo toga promijenilo i svjedoci smo ponavljanja velikih tragedija na Mediteranu. Potreseni smo tihim masakrima pred kojima još uvijek ostajemo bespomoćni i zaprepašteni. Sramota je to za društvo – istaknuo je – koje više ne zna plakati i žaliti drugoga.
Potresti savjesti
Takve neljudske nesreće apsolutno moraju potresti savjesti – napomenuo je te dodao – Bog nas ponovno pita: „Adame, gdje si? Gdje je tvoj brat?“. Tom je pitanju rimski biskup dodao još jedno: Želimo li ustrajati u zabludi, želimo li se staviti na Stvoriteljevo mjesto, dominirati radi zaštite vlastitih interesa, razbiti sklad između Njega i nas?
Promijeniti ponašanje
Valja promijeniti ponašanje – istaknuo je papa Franjo – brat koji kuca na vrata dostojan je ljubavi, prihvata i svake brige. On je brat koji je, kao i ja, stavljen na zemlju kako bi uživao u onomu što na njoj postoji i dijelio to u zajedništvu – napomenuo je Sveti Otac koji od svih traži obnovljeni i duboki osjećaj odgovornosti, dajući dokaz solidarnosti i dijeljenja.
Poticaj Crkvi
Posebno Crkva, kako bi bila uistinu proročka – napomenuo je rimski biskup – treba se brižno zauzeti kako bi stala na putove zaboravljenih, izlazeći iz sebe i ublažavajući melemom bratstva i ljubavi krvave rane onih koji na vlastitom tijelu nose Kristove rane.
'Ne' strahovima i pristranim logikama
Na kraju, Papa je uputio apel narodu otoka Lampeduse, ali koji ima odjek u cijelom svijetu. Potičem vas stoga da ne ostanete zatvoreni u strahu ili pristranim logikama, nego budite kršćani sposobni oploditi ovaj otok, smješten u srcu Sredozemnoga mora (Mare nostrum), duhovnim bogatstvom evanđelja, kako bi ponovno zasjao u svojoj izvornoj ljepoti – napisao je papa Franjo.
