Papa se u propovijedi osvrnuo na odlomak iz Druge knjige o Samuelu, koji govori o kralju Davidu, o „svetom kralju Davidu“ koji je, popustivši ugodnom životu zaboravio da ga je Bog izabrao. David je poput brojnih današnjih ljudi koji izgledaju dobri, koji svake nedjelje idu na misu, koji kažu da su kršćani, ali su izgubili svijest o grijehu, o – kako je govorio Pio XII. – jednom od zala našega doba. Doba u kojemu je sve dopušteno, u duhovnom raspoloženju zbog kojega ćemo se možda pokajati zahvaljujući nečijem prijekoru ili ako nas sâm život pogodi nečim.
Duh svijeta
Govoreći o Davidovim grijesima, o popisu naroda i događaju s Urijom kojega je dao ubiti nakon što je s njim zatrudnjela Urijina žena Bat-Šeba, Papa je podsjetio da David izabire ubojstvo jer je nakon preljuba njegov plan da postavi sve na svoje mjesto jadno propao. I nastavio je živjeti kao uvijek. Miran. Njegovo se srce nije uzbudilo – rekao je Papa.
Kako je veliki David, koji je svetac, koji je bio učinio mnogo dobrih stvari, koji je bio snažno sjedinjen s Bogom, kako je mogao to učiniti? To se ne čini od danas do sutra. Veliki David, polagano je skliznuo – primijetio je Papa te objasnio – Ima trenutnih grijeha – grijeh srdžbe, uvrede, koje ne mogu kontrolirati. Ali ima grijeha u koje se polagano pada, uz duh svjetovnosti. Duh svijeta te dovodi do toga da činiš te stvari kao da su one normalne. Čak i ubojstvo…
Pad u grijeh
'Polagano' je prilog koji je Papa u propovijedi više puta ponovio. Objasnio je način na koji grijeh malo-pomalo obuzima čovjeka iskorištavajući njegovu udobnost. Svi smo mi grješnici – rekao je – ali katkada činimo trenutne grijehe. Naljutim se, uvrijedim, ali poslije se kajem. Međutim, ponekad si dopuštamo pasti u stanje života u kojemu… se neke stvari čine normalnima. Primjerice – dodao je Papa – ne platiti kućnu pomoćnicu onoliko koliko treba, ili pak platiti samo pola plaće radniku koji radi na polju.
Ali, ljudi koji to rade čine se dobri, idu svake nedjelje na misu, kažu da su kršćani. Kako to da to radiš? A drugi grijesi? – upitao je Papa. To je zato što si pao u stanje u kojemu si izgubio svijest o grijehu, kako je to Pio XII. već bio istaknuo. To je jedno od zala našega vremena – dodao je papa Franjo.
Udarac života
Nisu to stvari iz prošlosti – objasnio je Papa te spomenuo nedavni događaj iz Argentine, kada je nekoliko mladih igrača ragbija do smrti pretuklo jednoga svojeg suigrača, nakon noći provedene u zabavi. Ti su mladići postali čopor vukova – primijetio je te istaknuo da takvi događaji postavljaju pitanje o odgoju mladih, o društvu. Više nam je puta potreban udarac od života kako bismo se zaustavili, kako bismo prekinuli polagano klizanje u grijeh. Potrebna je osoba poput proroka Natana, kojega je Bog poslao Davidu da ga upozori na njegov grijeh.
Razmislimo – potaknuo je Papa – kakvo je duhovno raspoloženje mojega života? Jesam li pozoran, trebam li uvijek nekoga da mi kaže istinu, ili mislim da mi nije potreban? Poslušam li prijekor nekog prijatelja, ispovjednika, supruga, supruge ili djece, da mi malo pomogne? Gledajući tu priču o Davidu, o svetom kralju Davidu, upitajmo se: ako je jedan svetac bio u stanju tako pasti, budimo pozorni, braćo i sestre, i nama se to može dogoditi. Neka nam Gospodin dade tu milost i uvijek nam pošalje nekog proroka – to može biti susjed, dijete, mama, tata – koji će nas malo ispljuskati kada padamo u to raspoloženje u kojemu se sve čini dopuštenim – rekao je na kraju papa Franjo.
