Danas je oko 12 sati i 20 minuta, kada je zrakoplov kojim je doputovao iz Iraka sletio u rimskoj zračnoj luci Ciampino, završilo 33. apostolsko putovanje pape Franje u toj zemlji u kojoj je bio od petka i tijekom kojega je posjetio brojna mjesta, ostvarujući povijesne susrete i trenutke. S Papom je u zrakoplovu bilo i 70-ak novinara koji su pratili Papine riječi i geste od dolaska u Bagdad, u petak, do jučerašnje mise u Erbilu.
Milosrđe, ljubav i bratstvo, put su kojim valja ići – rekao je Papa u razgovoru s novinarima tijekom leta iz Bagdada u Rim. Sveti je Otac iznio svoje dojmove o susretu s velikim ajatolahom Al Sistanijem, o ganuću koje je osjetio pred razrušenim crkvama u Mosulu, te rekao da je patrijarhu Bechari Raïju obećao da će pohoditi Libanon. Na početku susreta Papa je pozdravio monsinjora Dieunonnéa Datonoua, novoga koordinatora papinskih putovanja, kojega je nazvao „novim šerifom“.
Na novinarovo pitanje je li nakon susreta, prije dvije godine, s imamom Al Tayyebom iz Al Azhara i potpisivanja Dokumenta o ljudskom bratstvu, te nakon susreta, prije tri dana, s velikim ajatolahom Al Sistanijem, moguće razmišljati o sličnom dokumentu sa šijitskom stranom islama, Papa je prije svega istaknuo da je vrlo važan put bratstva. Dokument iz Abu Dhabija u meni je ostavio nemir bratstva, a onda je izišla i enciklika „Fratellli tutti“.
Oba dokumenta valja proučavati, jer idu u istom smjeru, na putu bratstva – napomenuo je Papa te dodao – Ajatolah Al Sistani rekao je jednu rečenicu koju nastojim dobro zapamtiti: ljudi su braća po religiji ili su jednaki po stvaranju. U bratstvu je jednakost – istaknuo je Papa.
Novinare je također zanimalo je li u pripremi putovanje u Libanon. Libanon je poruka. Libanon trpi, on je više od ravnoteže; slabost su mu različitosti, neke još nepomirene, ali ima snagu velikoga pomirenog naroda, poput snage cedrova – rekao je Papa te kazao da ga je patrijarh Raï zamolio da se u prigodi putovanja u Irak zaustavi kratko u Beirutu, ali – kazao je – to mi se činilo malo. Napisao sam patrijarhu pismo i obećao mu putovanje u Libanon.
Što se pak tiče putovanja u Argentinu, Papa je kazao da jednostavno nije bilo prilike. Kad se ona ukaže, otići će i tamo, jer – kako je rekao – tu su Argentina, Urugvaj i jug Brazila. Sad ću morati ići u Mađarsku – dodao je – na završnu misu Međunarodnoga euharistijskog kongresa; neće to biti posjet zemlji, nego samo odlazak na misu.
Na primjedbu jednoga novinara da je upravo završeno putovanje bilo i prilika za širenje virusa, te na pitanje je li zabrinut zbog toga, papa Franjo je napomenuo da se svako putovanje „kuha“ u njegovoj savjesti. Mnogo sam razmišljao, mnogo molio, i na kraju donio odluku koja je doista došla iznutra. I rekao sam neka se Onaj koji mi daje da tako odlučim, pobrine za ljude. Ali, sve to nakon mnogo molitve i svijesti o rizicima.
Osvrnuvši se na izazove kršćana na cijelom tom području, u Libanonu, ali i u Siriji, Svetoj zemlji, Papa je rekao da nije razmišljao o posebnoj sinodi. Život je kršćana mučan – primijetio je te spomenuo također težak život jezida i pritom istaknuo veliki problem migracija. Migracije su dvostruko pravo: pravo ljudi da ne moraju migrirati, i pravo na migraciju. Ti ljudi nemaju nijedno od tih prava, jer ne mogu ne iseliti se.
Ne mogu također ni migrirati, jer svijet još nije postao svjestan da je migracija ljudsko pravo; na migraciju se gleda kao na invaziju – istaknuo je Papa te među ostalim kazao da su hitno potrebne mjere kako bi ljudi imali posao u mjestu gdje žive, te ne bi trebali migrirati; ali potrebne su također mjere za zaštitu prava na migraciju. Ključna je također integracija migranata. Papa je pritom zahvalio zemljama koje velikodušno primaju migrante, te posebno spomenuo Libanon i Jordan.
Istaknuvši da je to putovanje za njega bilo pravo oživljavanje, jer je značilo dotaknuti Crkvu, dotaknuti sveti Božji narod, sve narode, papa Franjo je također izrazio želju da što prije ponovno počne s općim audijencijama u prisutnosti naroda. Međutim, i to ovisi o prilikama, a u tomu – kako je rekao – prati odredbe vlasti. Važno je biti blizu narodu. Svećenik postaje svećenik kako bi služio, bio u službi Božjega naroda, a ne zbog karijere, ne zbog novca. Međutim – rekao je Papa – bojim se da mi, muškarci i žene Crkve, posebno mi svećenici, nemamo tu besplatnu blizinu s Božjim narodom koji nas spašava.
Osvrnuvši se na razrušeni grad Mosul, na srušene crkve, Sveti se Otac upitao tko prodaje oružje tim ljudima koji uništavaju, tko je odgovoran za to. Neka barem ti koji prodaju to kažu, priznaju.
I na kraju, povodom današnjega Dana žena, Papa je kazao da su žene hrabrije od muškaraca, ali je žena danas ponižena. Žene se prodaju i svode na roblje, i toga ima posvuda, čak i u središtu Rima.
