Ovaj skup dokazuje da su osobe s invaliditetom sposobne živjeti istinsko iskustvo susreta s Kristom te to svjedočiti drugima. Puno je učinjeno u pastoralnoj njezi osoba s invaliditetom, priznajući njihovu apostolsku i misionarsku sposobnost kao i vrijednost njihove prisutnosti kao osoba, kao živih udova Crkvenog tijela. U slabosti se i krhkosti kriju dragocjenosti kadre obnoviti naše kršćanske zajednice – ustvrdio je papa Franjo.
Govoreći o crkvenoj osjetljivosti prema osobama s invaliditetom, Papa je rekao da se naše zajednice još uvijek muče oko uključivanja, ne čine dostatno da sudjelovanje invalidnih osoba u liturgijskom životu bude sasvim naravno. To zahtijeva posebne tehnike i programe, ali prije svega zahtijeva priznavanje i prihvat osoba, kao i uvjerenje da je svaka osoba neponovljiva i da svako isključivanje osiromašuje zajednicu – kazao je Papa.
Govoreći o odlučnoj ulozi obitelji u radu s osobama s invaliditetom, rekao da treba prihvatiti obitelji, poticati i hrabriti. Neka naše kršćanske zajednice budu kuće u kojima svako trpljenje nalazi samilost, u kojima svaka obitelj sa svojim teretom boli i umora može osjetiti da je shvaćeno i poštovano njezino dostojanstvo – potaknuo je papa Franjo.
Na putu uključivanja osoba s invaliditetom važno mjesto zauzima njihovo pripuštanje na sakramente. Ako priznamo posebnost i ljepotu njihova iskustva Krista i Crkve, onda moramo jasno potvrditi da su te osobe pozvane na puninu sakramentalnoga života, također i u nazočnosti teških psihičkih poremećaja. Žalosno je primijetiti da u nekim slučajevima ima sumnje, otpora čak i odbijanja. Odbijanje se često opravdava riječima: „i onako ne shvaća“, ili: „nije mu potrebno“. Takvo ponašanje očituje da se nije shvatio smisao sakramenata, a osobama s invaliditetom se zapravo niječe da kušaju svoje božansko posinjenje i cjelovito sudjelovanje u crkvenoj zajednici – ustvrdio je Sveti Otac.
Sakrament je dar, a liturgija je život: prije nego se razumski shvati, ona zahtjeva da bude življena u posebnosti osobnoga i crkvenoga iskustva. U tom smislu, kršćanska zajednica je pozvana da učini sve kako bi se svaki krštenik u sakramentima mogao sjediniti s Kristom. Zajednica se treba pobrinuti da osobe s invaliditetom mogu iskusiti da je Bog naš Otac i da nas ljubi, da jednostavnim i svakodnevnim gestama ljubavi osobito ljubi siromašne i malene. Kao što tvrdi Opći direktorij za katehezu: Ljubav
Očeva prema toj slabijoj djeci te trajna prisutnost Isusova s njegovim Duhom ulijevaju pouzdanje da je svako osoba, ma koliko bila ograničena, kadra rasti u svetosti (br. 189) – podsjetio je Papa.
Važno je, nastavio je Sveti Otac, biti pozoran na smještaj i na uključivanje osoba s invaliditetom u liturgijska slavlja: prisutnost i doprinos liturgijskom slavlju s pjevanjem i drugim znakovitim gestama, jača osjećaj pripadništva. Svi se trebaju osloboditi predrasuda, isključivanja i marginaliziranja, promicati učinkovito bratstvo cijeneći različitost kao vrijednost. Zahvaljujem vam na svemu što ste učinili ovih dvadeset pet godina da zajednice budu prihvatljivije i pozornije prema posljednjima. Idite ustrajno naprijed, s pomoću Svete Marije naše Majke. Molim za vas i od srca blagoslivljam, a molim vas da i vi molite za mene – zaključio je papa Franjo.
