Nemojte dopustiti da vas „atrofira rezignacija“, čak ni pred ovim okrutnim trećim svjetskim ratom. Ne dopustite da vas očaraju „sirene populizma“. Nemojte slijediti vračare i lažne „mesije“ koji podvaljuju maštovite teorije defetizma i zavjere ili koji u ime zarade objavljuju recepte koji su korisni samo za povećanje bogatstva nekolicine, osuđujući siromašne na marginalizaciju.
Naprotiv, dajmo svjedočanstvo: palimo svjetla nade usred tame; iskoristimo u dramatičnim situacijama prilike za svjedočenje evanđelja radosti i za gradnju bratskijega svijeta; zauzmimo se hrabro za pravednost, zakonitost i mir, stojeći uvijek na strani najslabijih. Gledajmo Krista, Boga uskrsnuća i nade; pred njim dobivamo snagu i hrabrost da se ne bojimo suočeni s krizama. I gledajmo siromašne, u čijem je licu Isus. Oni su najviše kažnjene žrtve svake krize.
Na ovaj Svjetski dan siromaha Isusova je riječ snažno upozorenje da razbijemo unutarnju gluhoću koja nas sprječava da čujemo prigušeni krik boli najslabijih.
Poticaj na nadu
Propovijed pape Franje na Svjetski dan siromaha poticaj je na nadu, poziv da podignemo pogled i ne dopustimo da nas svladaju preokreti u povijesti. Šesti put Papa slavi taj dan koji je ustanovio 2016. godine u okviru Jubileja milosrđa. Ove godine, u bazilici svetoga Petra ispunjenoj biskupima, svećenicima i vjernicima, među kojima je bilo beskućnika i siromašnih ljudi o kojima se brinu Caritas i druge udruge, Papa je ponovno uputio snažan apel i za žrtve tragedije rata koji uzrokuje smrt mnogih nevinih ljudi i umnožava otrov mržnje.
Ratovi, klimatske promjene, migracije
Sukob u Ukrajini i u drugim dijelovima svijeta, na koje se Papa osvrnuo, kriza je koja se nadovezuje na druge krize koje pogađaju svijet, počevši od krize uzrokovane klimatskim promjenama i pandemijom koja je iza sebe ostavila trag slabosti ne samo fizičke, nego i psihološke, gospodarske i društvene. I danas vidimo kako se narod diže protiv naroda i s tjeskobom svjedočimo silovitom širenju sukoba.
I danas, mnogo više nego jučer, brojna braća i sestre, iskušani i obeshrabreni, iseljavaju u potrazi za nadom, a mnogi žive u nesigurnosti zbog nezaposlenosti ili nepravednih i nedostojnih radnih uvjeta. I danas su siromašni najteže kažnjene žrtve svake krize.
Ako je naše srce zagušeno i ravnodušno, ne možemo čuti njihov tihi krik boli, plakati s njima i zbog njih, vidjeti koliko se samoće i tjeskobe krije i u zaboravljenim kutcima naših gradova – primijetio je Papa te dodao – U tim skrivenim mračnim kutcima, u kojima se vidi mnogo bijede i boli, i toliko odbačenoga siromaštva.
Ne dajte se zavarati
Osvrćući se na Isusove riječi iz Evanđelja današnje liturgije, Sveti je Otac prije svega potaknuo vjernike da se ne daju zavarati. Zavarati čime? Iskušenjem da se najdramatičnija zbivanja tumače na praznovjeran ili katastrofalan način, kao da je blizu Ako tako razmišljamo, puštamo da nas vodi strah, i možda čak s morbidnom znatiželjom tražimo odgovore u tlapnjama vračarâ ili horoskopima, kojih nikada ne nedostaje. Danas mnogi kršćani, praktični vjernici, odlaze vračarama, traže horoskop kao da je glas Božji. Ili pak vjerujemo u maštovite teorije koje nam nude neki „mesije“ posljednjih vremena, uglavnom uvijek defetisti i teoretičari zavjere.
Psihologija zavjere
I psihologija zavjere je loša, šteti nam – upozorio je Papa. Tu nema Duha Gospodnjega. Isus nas upozorava: 'Ne dajte se zavesti“. Nemojte dopustiti da vas zaslijepi lakovjerna radoznalost, ne suočavajte se s događajima potaknuti strahom, nego radije naučite tumačiti događaje očima vjere, sigurni da kad ste blizu Boga, „ni vlas vam s glave neće propasti“ – rekao je Sveti Otac.
Ne rezignaciji i obeshrabrenju
Istina je, ljudska je povijest ispunjena dramatičnim događajima, situacijama boli, ratovima, revolucijama i prirodnim nesrećama, ali je jednako tako istina da sve to nije svršetak; to nije pravi razlog da dopustimo da nas paralizira strah ili da se prepustimo defetizmu onih koji misle da je sve izgubljeno i da je beskorisno zalagati se u životu. Bog vjernika je Bog uskrsnuća i nade, Bog koji uvijek iznova pridiže.
Gospodinov učenik ne dopušta da ga umrtvi rezignacija, ne predaje se malodušnosti ni u najtežim situacijama… s njim se uvijek može podići pogled, početi ispočetka i ponovno krenuti.
Što nam Bog govori pred ovim trećim svjetskim ratom?
Kršćanin se, stoga, suočen s kušnjom – kakva god bila, kulturna, povijesna ili osobna – pita: Što nam Gospodin govori kroz taj trenutak krize?
I ja danas postavljam to pitanje: što nam Gospodin govori pred tim trećim svjetskim ratom? Što nam Gospodin govori?
Ali, dok se događaju zla djela, valja se također upitati koje dobro mogu ja konkretno učiniti? Doista, drugi je Kristov poticaj: 'Tada ćete imati priliku dati svjedočanstvo'. 'Prilika', lijepa je to riječ – primijetio je papa Franjo. Znači imati priliku učiniti nešto dobro polazeći od životnih okolnosti, čak i kada nisu idealne.
To je gotovo „umijeće“, tipično kršćansko umijeće, da ne budemo žrtve onoga što se događa. Kršćanin nije žrtva, a psihologija viktimiziranja je loša, loše nam čini! Kršćanin ne ostaje žrtva onoga što se događa – napomenuo je Papa te dodao – Naprotiv, valja iskoristiti priliku koja se skriva u svemu što nam se događa; dobro je moguće, ono malo dobra koje je moguće učiniti valja graditi polazeći i od negativnih situacija.
