U propovijedi, koju je održao na španjolskom jeziku, Papa je Gospu opisao s tri riječi: žena, majka i mješanka, te primijetio kako ju se kroz stoljeća u kršćanskoj pobožnosti uvijek nastojalo častiti i slaviti novim nazivima, proizišlima iz ljubavi Božjega naroda prema njoj, ali koji nisu dirali njezino stanje žene i učenice.
Marijino 'učeništvo'
Marija je žena i gospođa, te učenica, vjerna svojemu Učitelju koji je i njezin Sin, jedini Otkupitelj – istaknuo je Papa te dodao – Nikada nije željela sebi uzeti nešto što je bilo njezina Sina, nikada se nije predstavila suotkupiteljicom nego učenicom. Nikada nije ukrala ili zadržala za sebe nešto što je pripadalo njezinu Sinu, jer je, kao Majka Boga i ljudskoga roda naviknuta dati život, a ne zadržavati ga.
Ženski naglasak Crkve
Ističući majčinstvo Gospe koja je Majka naša, svih naroda, Majka Crkve, a prije svega naših srdaca i naših dušā, Papa je primijetio kako je neki papa kazao da se ono što se kaže o Mariji, može reći i za Crkvu, a na neki način i za našu dušu, jer Crkva je ženskoga roda, a naša je duša sposobna primiti milost od Boga, prihvatiti ju, te su je crkveni oci u određenom smislu smatrali ženom. Ne možemo zamisliti Crkvu bez toga marijanskog načela – napomenuo je Papa.
Majka mješanka
Sveti Otac je potom upozorio da ne valja ulogu žene u Crkvi svoditi na jednostavnu operativnost, odnosno na birokraciju i zadaće koje valja izvršiti, jer takvo ponašanje smanjuje narav i poziv same žene, i ostavlja nas na pola puta. Žena u Crkvi ide dalje od takvoga viđenja – istaknuo je – a njezina uloga Majke preobražava i cijelu Crkvu koja postaje 'Sveta Majka Crkva'.
Osvrnuvši se na kraju na treći naziv, Papa je objasnio zašto je Marija mješanka. Postala je mješanka kako bi bila majka sviju, pomiješala se s ljudskim rodom. (…) Marija, majka mješanka, koja je rodila Boga, pravoga Boga i pravoga čovjeka, u svojemu Sinu Isusu – istaknuo je na kraju papa Franjo.
Zahvala kardinala Ouelleta za 50 godina Papina svećeništva
Na kraju mise je kardinal Marc Ouellet, pročelnik Zbora za biskupe i predsjednik Papinskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku, izrazio zahvalnost za dar 50 godina svećeničkoga života pape Franje, za njegov način življenja svećeništva, u duhu poniznosti i milosrđa, u duhu reforme i svetosti, dajući prednost i veliku ljubav onima kojima su najviše potrebni ljubav i nada, a ponajviše siromašnima.
