Povodom tradicionalnog korizmenog pokorničkog bogoslužja, papa Franjo se 7. ožujka u bazilici svetog Ivana Lateranskog susreo s klerom rimske biskupije. Ne smijemo nikada popustiti pred napašću samodostatnosti i samoljublja, nego moramo naučiti stavljati Boga u središte svega i priznati da bez Njega ne možemo učiniti ništa – rekao je Papa okupljenim svećenicima i potaknuo ih – Ne bojte se trenutaka duhovne suše, nego pokušajte živjeti tu privremenu odsutnost Boga kao dar, odbijajući druge moguće putove i idole.
Osvrćući se na Knjigu izlaska koja je predložena kao obrazac u ovih 7 godina putovanja prema jubileju 2025. godine, Sveti Otac se usredotočio na veliko Gospodinovo djelo koje preobražava „ne narod“ u Božji narod; strpljivo djelo pomirenja, kako ga opisuje mudra pedagogija u kojoj Bog prijeti i tješi, pomaže da postanemo svjesni posljedica počinjenog zla i odlučuje zaboraviti grijeh. Dakle, poziva da se ne bojimo trenutaka duhovne suhoće, poput one koju je proživio Izrael, dapače, da živimo to privremeno odsustvo Boga kao dar, odbijajući druge putove i idole.
Gospodin je lukav! Pomirenje koje nudi ljudima pouka je koje se Izraelci zauvijek sjećaju – rekao je papa Franjo i istaknuo – Bog se ponaša kao ljubavnik koji je odbačen i govori: ako me uistinu ne želite, odlazim! I ostavlja nas same. Istina je, možemo se snaći sami neko vrijeme, šest mjeseci, godinu dana, pa i više. No, u određenom trenutku, budući da hodimo sami, izbija ta samodostatnost i sebeljublje samoće.
Navodeći primjer jednog svećenika koji je rješavao mnoge probleme u biskupiji, ali je nakon određenog vremena u duhovnoj suhoći shvatio da je to radio u sebeljublju, koji je ostao sam, plakao i počeo iz početka s poniznošću, Papa je potaknuo rimske svećenike da mole za milost suza, te da pokušaju iskusiti tu „dobru žalost“ kada nas Bog kuša svojim odsustvom da bi nam ponovo darovao svoju prisutnost. Spomenuvši pozitivne dimenzije svakog bolnog iskustva, podsjetio je na Izrael koji je, kao što je opisano u Knjizi izlaska, na takav način stekao novu zrelost i još bolje shvatio istinske opasnosti na putu.
Dobro je bojati se malo sebe, svoje svemoći, svojih lukavosti, svojeg skrivanja i svoje dvostruke igre – rekao je Sveti Otac. Ako je moguće, treba se više bojati toga negoli zmija, jer to je istinski otrov. Nakon bolnog iskustva narod je bio više ujedinjen oko Mojsija i Božje riječi koju je on navijestio. Iskustvo grijeha i Božjeg oproštenja omogućilo je Izraelu da postane još više narod koji pripada Bogu.
Papa je govorio i o iskustvu ispovijedanja grijeha koji često skrivamo ne samo Bogu, nego i sebi. Postali smo stručnjaci uljepšavanja situacija. Malo vode kojom ćemo oprati šminku kojom skrivamo grijehe, učinit će dobro svima kako bismo vidjeli da nismo tako lijepi. Ružni smo u svojim djelima. No, ne smijemo očajavati, jer Bog je milostiv i milosrdan.
Zatim je Sveti Otac pozvao svećenike i biskupe da propovijedaju u ovom korizmenom razdoblju žarku i ljubomornu ljubav koju Bog ima prema svome narodu, ali i da budu svjesni svoje uloge u Crkvi: obavljanja velikodušnog služenja Božjem djelu pomirenja. Potaknuo ih je na otvoreni dijalog s Kristom, da to čine hrabro, a ne kao plašljivci. Tražio je od njih da se ne smatraju upraviteljima naroda nego slugama koji ne prihvaćaju korupciju. Da budu ujedinjeni s braćom, sa zajednicom i spremani boriti se za narod. Osudio je ponašanje svećenika koji loše govore o biskupima, o svom narodu i o svemu onom bolnom zlu koje prlja sliku Crkve.
Grijeh nas unakazuje, to ponižavajuće iskustvo doživljavamo kada mi ili netko od naše braće svećenika ili biskupa padne u bezdan poroka, korupcije ili, još gore, zločina koji uništavaju živote drugih – rekao je papa Franjo i s tugom napomenuo – Osjećam da moram s vama podijeliti nepodnošljivu bol i patnju koju je uzrokovao u nama i u cijeloj Crkvi val sablazni teškog grijeha zlostavljanja koje su počinili neki svećenici i kojega su pune novine cijeloga svijeta.
Očito je da se istinsko značenje toga što se događa treba tražiti u duhu zla, u Neprijatelju koji djeluje s namjerom da bude gospodar svijeta, kao što sam rekao u liturgiji na kraju Susreta o zaštiti maloljetnika u Crkvi – rekao je Papa i nastavio - Ipak, ne smijemo se obeshrabriti! Gospodin čisti svoju Zaručnicu i sve nas okreće sebi. Daje nam da iskusimo kušnju kako bismo razumjeli da smo bez Njega prašina. Spašava nas od licemjerja i od duhovnosti privida.
Bog daje Duha Svetoga kako bi vratio ljepotu svojoj Zaručnici, no pokajanje je temeljno, dapače, početak naše svetosti – rekao je Sveti Otac i dodao – Ne bojte se uložiti svoj život u službu pomirenja između Boga i ljudi, iako život svećenika često može biti obilježen nerazumijevanjem, patnjama, te ponekad progonima i grijesima. Podjele među braćom u našoj zajednici, neprihvaćanje evanđeoske riječi, preziranje siromašnih, ogorčenost potaknuta pomirenjima koja se nikada nisu dogodila, sablazan koju su prouzročila sramotna ponašanja neke subraće, sve nam to može oduzeti san i držati nas u nemoći.
Umjesto toga moramo vjerovati u strpljivo vodstvo Boga koji djeluje u svoje vrijeme – rekao je papa Franjo i potaknuo – Otvorimo širom srce i stavimo se u službu riječi pomirenja. Tražite oprost od Boga i braće za svaki grijeh koji je potkopao crkveno zajedništvo i ugušio misionarsku dinamiku. Vi ste prvi koji trebate tražiti oproštenje. Na kraju Papa je zaključio pruživši potporu kampanji biskupijskog Caritasa „Kao na nebu, tako i na zemlji“, kako bi živjeli korizmu ljubavi i odgovorili na sve oblike siromaštva, prihvaćajući i podržavajući potrebite.
