Ivan, čije ime na hebrejskom znači „Gospodin se smiluje“, bio je galilejski ribar, sin Zebedejev, a brat mu je bio Jakov Stariji. Bio je najmlađi od dvanaestorice apostola i Isusov najmiliji učenik. Bio je nazočan kod Isusova razapinjanja na križ, kada mu je Isus povjerio svoju majku Mariju. Prema predaji, u Maloj je Aziji utemeljio sedam Crkvi, a potom je živio u Efezu, gdje je preživio mučenja za Domicijanova progonstva, te je naposljetku bio prognan na otok Patmos. Autor je nekoliko novozavjetnih knjiga: Evanđelja po Ivanu, triju poslanica i knjige Otkrivenja, koje se ubrajaju među najčitanija djela ranokršćanske književnosti. U ikonografiji se obično prikazuje uz simbol orla. Njegov se spomendan slavi 27. prosinca na Zapadu, a na Istoku 26. rujna.
Želeći nam približiti Božju ljubav, taj nam je ljubljeni Isusov učenik posvjedočio tako Gospodinove riječi da je „Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu“ (Iv 3,16-17). Sveti nam Ivan također donosi Isusovu novu zapovijed ljubavi. Naime, Isus je na Posljednjoj večeri ustao i učenicima oprao noge, a nakon toga je svojim učenicima rekao: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13,34-35). A potom je dodao: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 14,13).
Tomu treba pridodati i ono što je sv. Ivan Apostol napisao u svojoj Prvoj poslanici: „Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena“ (1 Iv 4,7-12).
A veliki crkveni naučitelj sveti Aurelije Augustin, koji je iskazao svoje žaljenje što mu je trebalo toliko godina lutanja dok nije napokon uzljubio Boga, u svojem je nizu propovijedi o Prvoj Ivanovoj poslanici komentirao redak „Bog je ljubav“: kad se na svim stranicama te poslanice ne bi reklo ništa u pohvalu ljubavi, ako ništa drugo ne bi bilo rečeno na svim ostalim stranicama Svetoga pisma, već kad bi jedino što bismo čuli od Duha Božjega bilo „Bog je ljubav“, ne bismo trebali tražiti ništa više.
