Nakon razmišljanja o blaženstvima, na današnjoj je audijenciji, ponovno održanoj u biblioteci Apostolske palače u skladu s mjerama određenima zbog pandemije koronavirusa, Papa govorio o slijepom prosjaku Bartimeju, liku iz Markova Evanđelja, koji mu je – kako je rekao – najsimpatičniji od svih.
Taj čovjek ulazi u Evanđelja kao glas koji viče što je moguće jače. On ne vidi; ne zna je li Isus blizu ili daleko, ali osjeća, shvaća to preko mnoštva koje se u jednom trenutku povećava i približava. Ali, potpuno je sam, nitko se ne brine o njemu. Štoviše, njegova vika smeta drugima, prekoravaju ga, ušutkavaju, ali Bartimej ustraje – kazao je Papa te dodao – Ta toliko lijepa tvrdoglavost onih koji traže milost te kucaju na vrata Božjega srca.
Bartimej tada viče još jače: 'Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!' Izraz 'Sine Davidov' vrlo je važan – primijetio je Papa – on u Isusu prepoznaje Mesiju; to je ispovijest vjere koja izlazi iz usta tog čovjeka kojega svi preziru. I na kraju, Isus posluša njegov vapaj. Odvedu ga pred Učitelja koji ga pita što želi. To je važno; njegov vapaj tada postaje zahtjev: 'Učitelju moj, da progledam'. Idi, vjera te tvoja spasila! – kaže mu Isus. Prepoznao je u tom siromašnom, bespomoćnom, omalovaženom čovjeku svu snagu njegove vjere koja privlači Božje milosrđe i moć – kazao je Papa.
Podsjetivši kako u Katekizmu Katoličke Crkve stoji da je poniznost temelj molitve (KKC br. 2559), Papa je objasnio da ona proizlazi iz našega bijednog stanja, od naše stalne žeđi za Bogom (usp. ibid., 2560-2561). Vjera je, vidjeli smo kod Bartimeja, vapaj – napomenuo je te dodao – ne-vjera znači ugušiti taj vapaj. Ljudi koji su ga ušutkavali nisu bili ljudi vjere; on, naprotiv, jest. Gušenje njegova vapaja označava neku vrstu prešućivanja. Vjera je prosvjed protiv bijednoga stanja čiji razlog ne razumijemo; ne-vjera pak znači ograničiti se na podnošenje nekog stanja kojemu smo se prilagodili. Vjera je nada da ćemo biti spašeni; ne-vjera je privikavanje na zlo koje nas tlači – istaknuo je Papa.
Sveti je Otac potom objasnio da novi niz kateheza započinje Bartimejevim vapajem zato što je – kako je rekao – u liku kao što je njegov možda već sve napisano. Bartimej je ustrajan čovjek koji nije zašutio ni pred ljudima koji su mu govorili da uzalud vapi, da je njegova vika samo buka koja smeta. I na kraju je dobio ono što je htio.
Snažniji od bilo kakvih suprotnih tumačenja, u ljudskom se srcu nalazi glas koji zaziva. Svi u sebi imamo taj glas – napomenuo je Papa te dodao – Taj glas izlazi spontano; nitko ne upravlja njime; to je glas koji se pita o smislu našega hoda ovdje na zemlji, ponajviše kada se nađemo u tami: 'Isuse, smiluj mi se!' Lijepa je ta molitva.
Nisu li te riječi možda urezane u sve stvoreno? – upitao je Papa te istaknuo – Sve zaziva i moli da otajstvo milosrđa pronađe svoje konačno ispunjenje. Ne mole samo kršćani; oni dijele vapaj molitve sa svim muškarcima i ženama – podsjetio je te istaknuo kako sveti Pavao u poslanici Rimljanima kaže da „sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima“ (Rim 8,22). Tihi je to vapaj stvorenoga, koji potiče svako stvorenje, a proizlazi ponajviše iz ljudskoga srca, jer čovjek je „prosjak Božji“ – rekao je Papa navodeći riječi iz Katekizma Katoličke Crkve te dodao – Kako je to lijepa definicija čovjeka – prosjak Božji.
Na kraju audijencije Papa je uputio apel za poljoprivredne nadničare, među kojima su brojni migranti, koji rade na talijanskim poljima, a koje se, nažalost često iskorištava. Istina je da su svi u krizi, ali dostojanstvo osobe valja uvijek poštovati – istaknuo je te potaknuo sve ljude da od ove krize učine prigodu kako bi se dostojanstvo osobe i rada ponovno stavilo u središte.
Potom je podsjetio da će se u petak, 8. svibnja, iz marijanskoga svetišta u Pompejima uzdići snažna molitva Gospi od Krunice, te potaknuo sve da se duhovno pridruže toj pučkoj pobožnosti kako bi po zagovoru Djevice Marije Gospodin podario milosrđe i mir Crkvi i cijelom svijetu.
