Molimo danas da Crkva bude škola poniznosti za sve nas, odnosno kuća u kojoj smo uvijek dobrodošli, gdje se mjesta ne trebaju osvajati, gdje nam Isus još uvijek može progovoriti i poučiti nas svojoj poniznosti, svojoj slobodi.
Dopustiti da nas protrese Kristova Riječ
Obraćajući se vjernicima, Sveti Otac je istaknuo da odlazak na misu nedjeljom također i za nas znači dati riječ Isusu jer on želi rado biti naš gost i kazati nam kako nas on vidi. Petrov nasljednik je potaknuo da zastanemo i razmislimo kako bismo dopustili da nas protrese Riječ koja preispituje prioritete koji se nalaze u našim srcima. To je iskustvo slobode, a Isus nas poziva na slobodu – napomenuo je Papa. Ta utrka u biranju prvih mjesta opisana u Evanđelju postoji i danas, ne u obitelji, već u prilikama u kojima nam je važno da budemo primijećeni. Tada se zajedništvo pretvara u natjecanje – rekao je rimski biskup te dodao:
Tako je važno gledati same sebe njegovim pogledom: preispitati se kako često naš život svodimo na natjecanje, uočiti kako postajemo drugačiji samo kako bismo dobili neko priznanje, kako se nepotrebno uspoređujemo jedni s drugima.
Dostojanstvo i sloboda koje dolaze od Boga
Stoga je Sveti Otac istaknuo poniznost kao ključnu riječ u ovom Evanđelju kako bi definirao slobodu. Doista, oni koji se uzvisuju nisu pronašli ništa zanimljivije od samih sebe i zapravo su vrlo nesigurni – objasnio je te dodao:
Naprotiv, oni koji su spoznali da su dragocjeni u Božjim očima, oni koji duboko u sebi osjećaju da su sinovi i kćeri Božje, imaju puno veće stvari zbog kojih se mogu uzvisiti i dostojanstvo koje sjaji u njima. Ono postaje vidljivo i dolazi na prvo mjesto, bez ulaganja napora i osmišljavanja strategija, kada naučimo služiti, a ne zloupotrebljavati situacije.
Naučiti biti gost i ugostiti druge
Papa se također osvrnuo na to kako su farizeji, koji su bili strogi tumači tradicije, gledali na Isusa s određenom sumnjom. Unatoč tome, susret se dogodio jer je Isus postao istinski blizak, nije ostao izvan situacije nego je postao pravi gost, pun poštovanja i autentičnosti. Odrekao se onih dobrih manira koje su samo formalnosti kojima izbjegavamo međusobnu uključenost u živote jedni drugih – napomenuo je Petrov nasljednik te zaključio:
Primiti goste širi prostor našeg srca, a postati gost zahtijeva poniznost kako bi ušli u živote drugih. Kultura susreta podržava se tim gestama koje nas zbližavaju.
