PAPA FRANJO
ANGELUS
Trg Svetog Petra
Nedjelja, 4. lipnja 2023.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas, na svetkovinu Presvetog Trojstva, Evanđelje je preuzeto iz Isusova razgovora s Nikodemom (usp. Iv 3, 16-18). Nikodem je bio član sinedrija, koji je gajio veliku ljubav prema otajstvu Boga: on prepoznaje u Isusu božanskog učitelja i potajno, noću, odlazi razgovarati s njim. Isus ga sluša, shvaća da pred sobom ima čovjeka koji traži i najprije kod njega pobuđuje čuđenje, odgovarajući mu da se za ulazak u Kraljevstvo Božje treba nanovo roditi; zatim mu otkriva srž tog otajstva govoreći da je Bog toliko ljubio ljudski rod da je poslao svoga Sina na svijet. Isus, dakle, Sin, govori nam o Ocu i o njegovoj neizmjernoj ljubavi.
Otac i sin. To je prisna slika koja, ako o njoj dublje razmislimo, stubokom mijenja našu predodžbu o Bogu. Naime, sama riječ „Bog“ sugerira nam jedinstvenu, veličanstvenu i daleku stvarnost, dok nam govor o Ocu i Sinu dočarava obitelj. Dà, o Bogu možemo razmišljati tako, kroz sliku obitelji okupljene za stolom, gdje se dijeli život. Uostalom, slika stola, koji je ujedno i oltar, simbol je kojim se na pojedinim slikama prikazuje Trojstvo. To je slika koja nam govori o Bogu koji je zajedništvo. Otac, Sin i Duh Sveti: zajedništvo.
Ali to nije samo slika, to je stvarnost! To je stvarnost zato što nam Duh Sveti, Duh kojega je Otac po Isusu izlio u naša srca (usp. Gal 4, 6), daje kušati, daje nam iskusiti Božju prisutnost: blisku, suosjećajnu i nježnu prisutnost. Duh Sveti čini s nama isto ono što je Isus učinio s Nikodemom: uvodi nas u otajstvo novoga rođenja – rađanje vjere, kršćanskoga života – otkriva nam Očevo srce i čini nas dionicima samoga Božjeg života.
Poziv koji nam upućuje, mogli bismo reći, jest taj da sjednemo za stol s Bogom i dijelimo njegovu ljubav. To je slika. To je ono što se događa na svakoj misi, na oltaru euharistijskog stola, gdje se Isus prinosi Ocu i prinosi se za nas. Dà, upravo tako, braćo i sestre, naš Bog je zajedništvo ljubavi: tako nam ga je Isus objavio. A znate li kako možemo to zapamtiti? Najjednostavnijom gestom koju smo naučili kao djeca: znakom križa. Čineći znamen križa na sebi spominjemo se koliko nas je Bog ljubio, dotle da je dao svoj život za nas; i ponavljamo sebi samima da nas njegova ljubav potpuno obuzima, odozgo do dolje, sa svih strana, poput zagrljaja koji nas nikad ne napušta. I ujedno se predano zalažemo svjedočiti Boga koji je ljubav, stvarajući zajedništvo u njegovo ime. Možda da se sada, svaki od nas, i svi zajedno, prekrižimo [čini znak križa].
Možemo se, dakle, danas zapitati: svjedočimo li Boga koji je ljubav? Ili je pak Bog-ljubav postao neka ideja, nešto o čemu smo već slušali, nešto što nas više u životu ne može prodrmati i nije izazovno? Ako je Bog ljubav, svjedoče li to naše zajednice? Znaju li voljeti? Znaju li naše zajednice voljeti? A naša obitelj, znamo li voljeti u obitelji? Držimo li vrata uvijek otvorenima, znamo li primati sve, naglašavam – sve, kao braću i sestre? Nudimo li svima hranu Božjeg oproštenja i evanđeosku radost? Vlada li obiteljsko ozračje ili smo više nalik uredu ili nekom mjestu rezerviranom samo za odabrane? Bog je ljubav, Bog je Otac, Sin i Duh Sveti i dao je život za nas, zato se križamo.
Neka nam Marija pomogne doživljavati Crkvu kao onu kuću u kojoj se ljubi na prisan način, na slavu Boga Oca i Sina i Duha Svetoga!
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre!
Jamčim svoju molitvu za mnogobrojne žrtve željezničke nesreće koja se prije dva dana dogodila u Indiji. Izražavam svoju blizinu povrijeđenima i njihovim obiteljima. Neka nebeski Otac primi duše pokojnika u svoje kraljevstvo.
Pozdravljam vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i mnogih zemalja, posebno vjernike iz Villa Alemana (Čile) i krizmanike iz Corka (Irska). Pozdravljam grupe iz Poggiomarina, Roccapriore, Macerate, Recanatija, Aragone i Mestrina; kao i krizmanike i prvopričesnike iz Santa Giustina in Collea.
Poseban pozdrav predstavnicima karabinjera, kojima zahvaljujem na svakodnevnoj blizina s pukom. Neka Djevica Vjerna (Virgo Fidelis), vaša zaštitnica, štiti vas i vaše obitelji. Njoj, brižnoj Majci, povjeravam narode izložene kušnji pošasti rata, napose dragu i napaćenu Ukrajinu.
Pozdravljam, i djecu Bezgrešne koja su tako dobra, i želim vam ugodnu nedjelju. I molim vas ne zaboravite moliti za mene. Hvala vam, dobar tek i doviđenja!
