Braćo i sestre, dobar dan!
Poslanica Galaćanima izvještava o prilično iznenađujućem događaju. Kao što smo čuli, Pavao kaže da je ukorio Kefu, odnosno Petra, pred Antiohijskom zajednicom jer njegovo ponašanje nije bilo dobro. Što se dogodilo toliko ozbiljno da je natjeralo Pavla da se čak i Petru oštro obraća? Možda je Pavao pretjerao, dao previše maha svojoj naravi i nije se suzdržao? Vidjet ćemo da nije tako, već je još jednom u pitanju odnos između Zakona i slobode.
Pišući Galaćanima, Pavao namjerno spominje ovaj događaj koja se dogodio u Antiohiji prijašnjih godina. Želi podsjetiti kršćane tih zajednica da nikako ne smiju slušati one koji propovijedaju potrebu obrezivanja i tako potpadaju "pod Zakon" sa svim njegovim propisima. Predmet kritike protiv Petra bilo je njegovo ponašanje pri sudjelovanju oko stola. Za Židove, Zakon je zabranjivao blagovanje s ne-Židovima. No sam je Petar drugom prilikom otišao u Cezareju u kuću stotnika Kornelija, iako je znao da krši Zakon. Zatim je potvrdio: " Bog mi pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim." (Djela apostolska 10, 28).
Kad su se vratili u Jeruzalem, obrezani kršćani vjerni Mojsijevom zakonu predbacivali su Petru zbog takvog ponašanja, ali se pravdao riječima: " Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 17 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«“(Djela apostolska 11,16-17).
Sličan se događaj dogodio i u Antiohiji u prisutnosti Pavla. Prije je Petar bez problema boravio za stolom s kršćanima koji su potjecali iz poganstva; međutim, kad su u grad stigli neki obrezani kršćani iz Jeruzalema, to više nije učinio, kako ne bi izazvao njihovu kritiku. To je u Pavlovim očima loše, također zato što su Petra oponašali drugi učenici, prije svega Barnaba, koji je s Pavlom evangelizirao baš Galaćane (usp. Gal 2,13). Nesvjesno je Petar takvim načinom djelovanja zapravo stvorio nepravednu podjelu u zajednici.
Pavao u svom prijekoru koristi izraz koji nam dopušta da uđemo u razlog njegove reakcije: licemjerje (usp. Gal 2,13). Opsluživanje Zakona od strane kršćana dovelo je do ovog licemjernog ponašanja, protiv kojeg se apostol namjerava boriti snažno i uvjereno. Što je licemjerje? Može se reći da je to strah od istine. Radije se pretvaraš nego da budeš ono što jesi. Fikcija sprječava hrabrost da otvoreno govori istinu i tako lako bježi od obaveze da se govori uvijek, svugdje i unatoč svemu. U okruženju u kojem se međuljudski odnosi žive pod stavom formalizma, lako se širi virus licemjerja.
U Bibliji postoji nekoliko primjera u kojima se bori protiv licemjerja. Lijepo je svjedočanstvo starog Eleazara, od kojeg su tražili da se pretvara da jede meso žrtvovano poganskim bogovima kako bi spasio svoj život. Ali taj bogobojazni čovjek odgovorio je: "Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladići pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuđinske običaje. Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu."(2 Mak 6,24-25). Kako lijepa stranica za razmišljanje da bi se pobjeglo od licemjerja! Evanđelja također izvještava o raznim situacijama u kojima Isus snažno kori one koji se izvana čine pravednima, ali iznutra su puni laži i bezakonja (usp. Mt 23,13-29).
Licemjer je osoba koja se pretvara, laska i vara jer živi s maskom na licu, i nema hrabrosti suočiti se s istinom. Iz tog razloga nije sposoban istinski voljeti: ograničava se na sebičan život i nema snage slobodno otvoriti svoje srce. Puno je situacija u kojima može doći do licemjerja. Često se skriva na radnom mjestu, gdje se želi biti kao prijatelj s kolegama, a konkuriranje dovede do toga da ih udarimo iza leđa. U politici nije neobično pronaći licemjere koje stvara dvostrukost između javnog i privatnog. Licemjerje u Crkvi posebno je odvratno. Nikada ne smijemo zaboraviti Gospodinove riječi: "Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je." (Mt 5,37). Postupiti drugačije znači ugroziti jedinstvo u Crkvi, ono za koje se sam Gospodin molio.
