Osvrćući se na Isusov oproštaj od učenika, fra Pasolini je naglasio da je Učitelj tim činom “pokazao kako je moguće povući se u pravom trenutku, vraćajući slobodu povijesti i otvarajući prostor sveopćoj i uključivoj nadi”.
Isus se nakon Uskrsnuća više puta ukazivao učenicima kako bi ih pripremio za svoj konačni odlazak, Uzašašćem, i sačuvao ih od “sindroma napuštenosti”. U susretu s Marijom Magdalenom, istaknuo je fra Pasolini, Isus joj pomaže nadići strah od smrti i očaja, a ona ponovno prepoznaje Gospodina tek kada je pozove na nadu u život.
“To je temeljna preobrazba koju Uskrsnuće želi izazvati – srce koje odbija ostati zatvoreno u tuzi i dopušta da ga preobrazi srce Drugoga”.
Ova poruka, dodao je, proširuje se i na sve učenike u trenutku Uzašašća. Tijekom simboličnih četrdeset dana nakon Uskrsnuća, Isus ostaje prisutan sa svojima, čuvajući ih od napasti da Uskrsloga “zatvore u dojmljivu, ali statičnu sliku”. Fra Pasolini podsjetio je kako obećanje da će Krist ponovno doći – onako kako je i uzašao – govori da se to slavljenje ne čeka pasivno, već se ostvaruje u svakodnevnom svjedočanstvu djece Božje, koja Krista čine prisutnim u svijetu.
“Uzašašće Gospodinovo uklanja svaku moguću žalost zbog prividne Božje odsutnosti u povijesti”, rekao je propovjednik, naglašavajući da je Isusov povratak Ocu bio nužan kako bi se uspostavilo dublje zajedništvo u Duhu, vidljivo kroz svjedočanstvo i služenje drugima – služenje koje obuhvaća čitavo stvorenje.
Zaključujući meditaciju, fra Pasolini je pozvao Crkvu da u Jubilarnoj godini svjedoči istinsku nadu koja proizlazi iz vjernosti evanđeoskoj istini.
“Neka svijet, dok Crkva ponavlja geste svoje vjere i tradicije, u nama prepozna nešto lijepo i novo – sposobno potaknuti val sveopće nade”, zaključio je propovjednik Papinskoga doma fra Roberto Pasolini, izrazivši želju da kršćani postanu “svjedoci i nositelji nove čovječnosti”, izvijestio je Vatican News u petak 11. travnja.
