Župnik u Gazi: Papa nas je nazvao, pitao je kako smo, kako je narod

Otac Gabriel Romanelli, kontaktiran telefonom u kompleksu gdje je ostao uz kršćansku zajednicu i primljene izbjeglice, zahvaljuje papi Franji za njegov telefonski poziv ovih dana. "Bio je to kratak, ali duboko proživljen i cijenjen poziv."

Iz Gaze je stiglo svjedočanstvo župnika Svete obitelji, oca Gabriela Romanellija, koji je potvrdio blizinu pape Franje ratom iscrpljenom stanovništvu. Prije nekoliko ih je dana, naime, – kako je rekao svećenik – Papa ponovno nazvao, iz Doma svete Marte, gdje se oporavlja. Papa je nazvao, pozdravio nas, pitao je kako smo, kako je narod – rekao je otac Gabriel, prenosi Vatican News.

Zahvala Papi na njegovoj blizini

Ljudi su bili jako sretni kad su saznali da zove; kad je nazvao bili smo na vratima župnoga dvora, unutar kompleksa, pa su djeca i mladi počeli vikati 'Živio Papa' na arapskom i na talijanskom jeziku – rekao je otac Gabriel te dodao – Papa je poslao svoj blagoslov i molitvu. Bio je to kratak, ali vrlo srdačan, vrlo cijenjen telefonski poziv. Rekli smo mu da smo vrlo sretni što smo ga vidjeli u nedjelju tijekom podnevnoga nagovora i što smo ponovno čuli njegov apel za mir. Situacija je doista užasna u cijelom Pojasu Gaze; stoga doista cijenimo njegovu blizinu, njegovu molitvu i brigu za sve. Zahvalili smo mu za to – napomenuo je otac Romanelli.

Neka prestane rat, za dobrobit sviju

Župnik je potvrdio da su uvjeti u kojima živi stanovništvo u Pojasu Gaze “nezamislivi”, upravo kako ih je Papa definirao u tekstu podnevnoga nagovora objavljenoga u nedjelju 6. travnja. I ponovno je uputio apel da se ne prestane moliti. Trebamo mnogo moliti za dar mira i raditi za mir – kazao je. Uvjeriti sve, sve vođe narodā da je mir moguć. Sve dok traje ovaj oružani sukob, neće biti bitno riješen nijedan problem. Upravo suprotno – istaknuo je otac Gabriel napominjući da je potrebno uvjeriti da taj rat treba završiti uz sve uvjete koji se odnose na narod, na taj dio palestinskoga naroda, ali za dobro svih, Palestinaca i Izraelaca.

"U kavezu smo"

Otac Romanelli objašnjava da je kršćanska zajednica providonosno, zahvaljujući Bogu i neprestanoj pomoći Jeruzalemskog latinskog patrijarhata, dobro, što god te riječi značile u ovakvom kontekstu. Zajedno s naših 500 izbjeglica i našim muslimanskim susjedima iz četvrti Zeitoun, za sada smo dobro, iako svega počinje ponestajati – napomenuo je. U drugim četvrtima nedostaje svega, hrane, vode; kriza je bila i prije rata, a kamoli sada, nakon godinu i pol rata. Pomoć u hrani, vodi i lijekovima izuzetno je hitna u cijelom Pojasu Gaze. Gaza je zatvor, postala je kavez, veliki kavez. Činimo dobro ljudima, koliko god je to moguće, stotinama izbjeglica, tisućama obitelji muslimanskih civila koji su oko nas – rekao je te istaknuo – Pomažemo svima, kršćanima i nekršćanima, trudimo se uistinu biti sredstvo mira za sve.

„Nadu polažemo u one koji zaista žele mir"

Prava je korizma, teški je križ taj koji proživljava stanovništvo Gaze, trudeći se da se ne preda potpuno. Međutim, računamo na pomoć Gospodina, ljudi dobre volje koji istinski žele mir – kazao je otac Romanelli te još jednom potaknuo na molitvu za mir i rad za mir i pravednost. Prvi je potreban korak – prema župnikovim riječima – uvjeriti sve da ovaj rat mora završiti. Potom valja dati nadu ljudima da mogu nastaviti živjeti u Pojasu Gaze, ne seleći ih – napomenuo je primjećujući kako se više ni ne zna koliko ima ljudi u Pojasu Gaze. Još se uvijek govori o dva milijuna i 300 tisuća osoba. U gradu Gazi prije rata nas je bilo milijun i 100 tisuća na sjeveru; potom nas je tijekom rata ostalo 400 tisuća; kada je započeo prekid vatre, procjenjuje se da je najmanje 300 tisuća ljudi otišlo s juga na sjever. Sada se više ne zna… – rekao je svećenik.

Ljude se ne može premještati kao predmete

Na pretpostavku da bi se Gaza mogla pretvoriti u turističku plažu uklanjanjem domaćeg stanovništva, otac Romanelli je kratko odgovorio: "Valja poštovati ​​prava svakog čovjeka, bez obzira na njegovo državljanstvo, vjeru, stanje. Palestinski narod u ovom dijelu Svete zemlje čini 2 milijuna i 300 tisuća osoba, to su ljudi! Jedno od općepriznatih ljudskih prava jest pravo na vlastitu zemlju. Ljudi su subjekti prava, a ne objekti. Ne mogu se ljudi premještati i oduzimati im njihova prava, prije svega pravo na život, a potom na ostanak u svojoj zemlji, te da imaju pomoć i imovinu, svoje bližnje, svoj posao. Istinski se mir treba graditi na pravednosti, a ne na nepravdi – istaknuo je otac Romanelli. (kta/rv)

 

Označeno u