Odlučili smo malo vratiti se u prošlost i prisjetiti se kako je izgledalo tada organizirati jedan posjet Pape i što je taj posjet značio za ovaj grad, ali i za cijelu BiH.Iako je Ivan Pavao II. još 1994. godine želio doći u Sarajevo i iako su već pripreme za njegov dolazak bile gotovo završene, taj se posjet nije mogao ostvariti budući da nitko nije želio jamčiti sigurnost Papi i hodočasnicima. Upravo zabrinutost za sigurnost hodočasnika navela je Papu na odgodu toga putovanja (svi govori odavno već pripravljeni) pa je Ivan Pavao II. u Castel Gandolfu izrekao govor koji je namjeravao izgovoriti u Sarajevu. U govoru, koji je prenosila bosanskohercegovačka televizija, Papa se obraćao kao da je u Sarajevu.
Ostvarena želja mnogih
Tri godine kasnije, točnije 12. i 13. travnja 1997. godine napokon je došao trenutak ostvarenja toga posjeta. Nakon višemjesečnih priprema konačno je 12. travnja u 16 sati iz međunarodne zračne luke Leonardo da Vinci Fiumicino u Rimu poletio avion sa Svetim Ocem prema Sarajevu. Sat i pol kasnije spuštanje papinog aviona na tlo sarajevske zračne luke označilo je novi tračak nade za ovu ratom napaćenu i razrušenu zemlju. Odmah po dolasku Papa nije skrivao svoju radost zbog ostvarenja toga hodočašća. To je istaknuo i u svom pozdravnom govoru: „Moja prva misao u ovome trenutku u kojemu mi je dano zakoračiti na bosansko-hercegovačko tlo leti k Bogu koji je danas uslišio moju dugo gajenu želju da se ostvari ovo hodočašće...“ Poljubivši po izlasku iz zrakoplova bosanskohercegovačku zemlju Papa je blagoslovio sve njezine ljude, pozvavši ih na trajno zalaganje za mir na ovim prostorima: „Mir će pobijediti ako svi budu znali raditi u istini i pravdi, idući istodobno ususret zakonitim očekivanjima stanovnika ovih krajeva koji u svojoj složenoj raznolikosti mogu postati znakom za čitavu Europu“, istaknuo je Papa tom prigodom. Sat vremena po dolasku u Sarajevo, Papa je u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu slavio Večernju zajedno s nazočnim biskupima, svećenicima, Bogu posvećenim osobama, bogoslovima i sjemeništarcima. Tom prigodom Papa je predao Vinku kardinalu Puljiću „Svjetiljku mira“ koju je za vrijeme rata u BiH dao zapaliti i postaviti u bazilici sv. Petra pred likom Gospe od pomoći kako bi svi oni koji posjete ovu baziliku zastali na trenutak i pomolili se za mir na ovim prostorima. Predajući tu svjetiljku vrhbosanskomu nadbiskupu, Ivan Pavao II. je rekao: „Uslišana je ustrajna i žarka molitva koju je označavala ova svijeća što je zapaljena u bazilici sv. Petra u vrijeme strašnih dana rata. Sada tu svijeću povjeravam vama kako bi u ovoj katedrali nastavila gajiti pouzdanje u majčinsku pomoć Presvete Djevice podsjećajući sve na obvezu neumornoga rada u službi mira“. Tom prigodom Papa se pomolio i kod groba prvog Vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera.
Svečano Misno slavlje
Svitanje novoga dana donijelo je rijeke hodočasnika koji su se već od ranog jutra slijevale na koševski stadion, gdje je trebalo biti održano svečano Misno slavlje koje je trebao predvoditi papa Ivan Pavao II. Za tu prigodu izrađene su za sve suslavitelje misnice sa slikom Papinog križa sprijeda i slikom sarajevske katedrale i oltarnog kamena iz 1244. godine. Te misnice se i danas koriste po župama diljem Vrhbosanske nadbiskupije.
U 10.30 sati na stadionu Koševo započelo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio Sveti Otac uz suslavlje osam kardinala te većeg broja biskupa iz BiH, Hrvatske i drugih europskih zemalja te Sjedinjenih Amričkih Država, velikog broja svećenika te prisustvo oko 50 000 vjernika iz svih krajeva BiH. Dok su se na nebu izmjenjivali sunce i snježni oblaci, praćeni povremenim jakim vjetrom i snijegom, Papa je pozvao na mir, praštanje i pomirenje, dodavši kako je bitna pretpostavka pomirenja istina i pravda.
Darovi koji su tada prineseni zasigurno su ostali lijepi podsjetnik Ivanu Pavlu II. na ovo dugo čekano i napokon ostvareno hodočašće među narod koji je Papi bio posebno u srcu.
Unatoč ratnim stradanjima i razaranjima, svjedokom nove nade toga dana bili su i kameni temeljci te zvona koja je Papa pod Misnim slavljem posvetio za nove crkve diljem naše nadbiskupije.
