Svečano misno slavlje prvoga dana trodnevnice uoči proslave zaštitnika Župe sv. Stjepana Prvomučenika slavljeno je navečer. Na početku okupljeni puk, biskupa i sve svećenike koncelebrante pozdravio je župnik don Ante Đerek istaknuvši kako „svi zajedno dijelimo radost zbog posvete ovoga Božjeg hrama, ove crkve koja je veoma slična svome zaštitniku sv. Stjepanu jer je i ona dva puta bila mučena, dva puta spaljena“. Prvi put bilo joj je tek 16 godina, 1919., drugi put bila joj je 41 godina, 1944. godine. Zbog toga nije ni čudo da se ova crkva stara 119 godina nije još uvijek posvetila – stalno su se događale nezgode, mučena, uništavana, ali Bogu hvala, i zahvaljujući svima onima koji su je nosili u srcu svih ovih godina i dio sebe u nju ugradili, vjerom podupirali i od nje živjeli, dočekali smo i dan posvete, rekao je župnik.
Biskup Palić pozdravio je župnika, svećenike i vjernika te sve pozvao na pobožno sudjelovanje čina posvete crkve, „Božjega hrama u kojem se okupljamo sjedinjeni s Isusom Kristom i prinosimo Bogu hvalu za ovaj dan“. Potom je blagoslovio vodu i poškropio zidove crkve kao i sav okupljeni narod. Nakon toga cijela je zajednica predvođena župnim zborom zapjevala „Slava Bogu na visini“.
Biskup je u homiliji istaknuo kako ova crkva, kao i svaka druga, nosi svjedočanstvo jednoga vremena. „Pojam crkve ne odnosi se samo na građevinu, nego i na nas, živu Crkvu, zajednicu vjernika koji vjeruju u Boga, koji se okupljaju kako bi u ovoj građevini iskusili i osjetili Božju prisutnost“, pojasnio je.
„Poznato nam je iz biblijskih čitanja kako je kralj David htio izgraditi hram Gospodinov u Jeruzalemu. Bog je uskratio Davidovu želju rekavši kako dom izgrađen ljudskim rukama ne može obuhvatiti Stvoritelja svemira. I da ruke zaprljane grijehom i krvlju ne mogu izgraditi mjesto koje će sadržavati objavu Božje milosti. Boga ne možemo staviti u okvire, ali Bog želi živjeti s nama i među nama. Davidov sin Salomon dobiva privilegij izgraditi veličanstven hram Gospodinov. Salomon nakon izgradnje hrama kleči i moli zajedno s narodom posvetnu molitvu sličnu onoj koja se vjekovima moli u crkvama. Takve su molitve molile i generacije prije nas u ovoj crkvi bez obzira što je mi tek danas posvećujemo. I dok danas okupljeni posvećujemo ovu crkvu, u kojoj ste se vi već prije okupljali i molili, ujedno mislimo i na sve one koji su prije nas dolazili u ovaj Božji hram i molili se“, istaknuo je biskup.
„Danas mislimo i molimo se za sve one čije su crkve ruševine, mislimo i molimo se za sve crkve, sve katedrale koje su izgrađene ljudskim rukama, ali nažalost i uništene ljudskim rukama. Ova crkva je nama spomen da su naši preci hodili Božjim putovima. Jer kad zanemarujemo sjećanja na moćna Božja djela u životima svojih predaka, onda odbacujemo Božje ime. I zajedno sa Salomonom prihvaćamo da Boga ne možemo smjestiti u okvire ove građevine, on živi u našim srcima, a crkve koje gradimo pomažu nam da se usredotočimo na Boga. Okupljamo se u njima da slavimo Boga, da čujemo njegovu Riječ i primamo njegovu milost oprosta. U crkvama učimo i rastemo na putu vjere s našim Gospodinom“, zaključio je mons. Palić.
Nakon homilije pjevale su se Litanije Svih svetih, a zatim je biskup izrekao posvetnu molitvu. Biskup je krizmanim uljem pomazao oltar, a župnik don Ante Đerek, dekan don Bernard Marijanović, domaći sin don Ivan Turudić i novi župnik don Jozo Joko Blažević pomazali su četiri križa postavljena na zidove crkve. Nakon kađenja uslijedilo je uređenje oltara i nastavljeno je euharistijsko bogoslužje.
Na kraju slavlja biskup Palić izrekao je zahvalne riječi župniku don Anti koji na spomendan sv. Stjepana Prvomučenika slavi 50. obljetnicu svećeništva a zatim odlazi u mirovinu. Zahvalio mu je za sve ove godine rada na njivi Gospodnjoj, ne samo u ovoj župi nego i u ostalim župama Mostarsko-duvanjske biskupije gdje je djelovao i u hrvatskoj inozemnoj pastvi, a zatim je pozdravio i novoga župnika ove župe don Jozu Joku Blaževića.
