„Svetkovinom Krista Kralja svega stvorenoga završavamo liturgijsku godinu, a ona je na najljepši mogući način obogaćena vama dragi kandidati, i ovim đakonskim ređenjem. Krist želi biti kralj naših srdaca, a vi ste, dragi kandidati, to prepoznali“, kazao je nadbiskup na početku misnog slavlja te pozdravio braću svećenike, odgojitelje i profesore, župnike rodnih župa ređenika i župa gdje vrše đakonski praktikum, bogoslove, sjemeništarce i časne sestre, a posebno roditelje, obitelj i prijatelje ređenika, kao i sav vjernički puk.
U slavlju su sudjelovali brojni svećenici na čelu s nadbiskupom Barišićem, provincijalom Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joškom Kodžomanom, provincijalom Hrvatske dominikanske provincije Navještenja BDM fr. Slavkom Sliškovićem. generalnim vikarom Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslavom Vidovićem te rektorom Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jurom Bjelišem, domagistrom bogoslova u Franjevačkom klerikatu fra Domagojem Volarevićem i bivšim magistrom dominikanskih bogoslova fr. Ivom Plenkovićem koji su pred nadbiskupom zajamčili da su kandidati prema sudu Crkve prikladni za đakonsku službu.
„Krist Kralj doista je vrijedan svog naslova. Po njemu je sve stvoreno i jedini je, ne prelistao knjigu koja se zove čovjek, nego je proživio svaku stranicu, i cjelovito obuhvatio život svakog od nas. On doista pozna čovjeka i ima zanimljive kriterije po kojima nas gleda, a to su služenje i ljubav. On je bio Bog s nama te njegovo služenje i ljubav nam trebaju biti mjera svih propisa i zakona“, kazao je nadbiskup u homiliji te pojasnio da se upravo po tim kriterijima otkriva identitet đakona koji bi trebao gladnoga nahraniti, žednoga napojiti, stranca primiti, bolesnog i pritvorenog pohoditi. Ta ljubav prema bližnjemu, koja se rađa iz ljubavi prema Bogu, trebala bi biti osobna karta Crkve i svakog vjernika. „Posebnu pažnju obratimo na Isusove riječi 'što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste'. Ovaj grijeh propusta često zanemarujemo i upravo to je veliki problem našeg vremena. Zatvorili smo se u svoju sebičnost, egoizam, u svoju računicu i postali smo slijepi, gluhi i lijeni za druge. Mi njihove patnje, nevolje i potrebe uopće ne primjećujemo“, istaknuo je nadbiskup i nadodao da upravo đakoni svojim životom mogu posvjedočiti da su i oni nekada bili gluhi i slijepi za druge no da je Krist promijenio njihove živote i upravo zbog toga danas žele biti sve svima. To je veliko bogatstvo i radosna vijest, da Gospodin može zagrijati naše srce, otvoriti oči i uši te nas učiniti, učiniti nas znakom svog kraljevanja. „Vi ste naš dar i blagoslov. Mnogu gladni i napušteni čekaju na vas, stoga pristupite ređenju otvorena i radosna srca. Neka polaganje ruku apostolskog nasljednika u vama snagom Duha razradi ovu novost i obnovi vas da budete sakrament Kristove ljubavi koja jedina kraljuje, a sve je drugo prolazno“, zaključio je nadbiskup.
Nakon homilije nadbiskup je polaganjem ruku i posvetnom molitvom kandidatima podijelio sakrament svetoga reda đakonata. Potom su novozaređeni đakoni obukli službenu liturgijsku odjeću: štolu, koja je znak dostojanstva i vlasti, i dalmatiku, simbol spasenja, radosti i pravednosti. Na kraju obreda, đakoni su primili evanđelistar iz nadbiskupovih ruku te s njim izmijenili cjelov mira, a potom su pristupili služenju kod oltara.
Na samom kraju misnog slavlja okupljenima se obratio provincijal fra Joško Kodžoman koji je izrazio radost zbog ovogodišnjeg velikom broja ređenika. Zahvalio je svima koji su ih pratili na putu odrastanja, a đakonima je zaželio da u mjestima u kojima će vršiti svoje đakonske praktikume unesu osvježenje i nadu. Svoju čestitku i zahvale izrekao je i provincijal fr. Slavko Slišković. Đakonima je zaželio potpunu usklađenost vjere i djelovanja kako bi širili i živjeli Božje kraljevstvo već na zemlji.
Misno slavlje, koje je završilo himnom „Tebe Boga hvalimo“ i nadbiskupovim blagoslovom, svojim je pjevanjem uveličao Mješoviti zbor Gospe od Zdravlja pod ravnanjem mo fra Stipice Grgata.
Stanko Kačunić, sin Domagoja i Danijele r. Cvitković, rođen je 22. travnja 1993. u Splitu. Rodna župa mu je Svih Svetih, Putišići- Donji Dolac, a pastoralni praktikum vrši u župi Gospe od Milosrđa na Žnjanu u Splitu. Danko Kovačević sin je Milana Ratimira i pok. Grozdane, rođen 26. lipnja 1980. u Splitu. Iz župe je Gospe od Milosrđa na Žnjanu u Splitu, a pastoralni praktikum vrši u župi sv. Petra u Splitu.
Frano Bosnić, sin pok. Branka i Senke r. Despotušić, rođen je 24. srpnja 1990. u Splitu. Porijeklom je iz župe sv. Vicencija u Blatu na Korčuli, a pastoralni praktikum vrši u župi Gospe od Zdravlja u Splitu. Jerko Kolovrat sin je Miljenka i Antonije r. Rebić, rođen 20. svibnja 1991. u Imotskom. Rodna župa mu je sv. Franjo Asiški - Imotski, a pastoralni praktikum vrši u župi Gospe van grada u Šibeniku. Dejan Međugorac, sin pok. Stipe i Ankice r. Štrbac, rođen je 25. srpnja 1991. u Zenici. Iz župe je sv. Ante Padovanskog u Kninu, a pastoralni praktikum vrši u župi sv. Ante u Drnišu. Ante Prološčić, sin Ivana i Marte r. Parać, rođen je 22. listopada 1987 u Splitu. Župa mu je Uznesenja BDM na Klisu, a pastoralni praktikum vrši u župi sv. Ilije u Metkoviću. Milan Sladoja sin je Mihovila i Dragice r. Žigo, rođen 12. siječnja 1986. u Sinju. Rodna župa mu je Čudotvorne Gospe Sinjske - Sinj, a pastoralni praktikum vrši u župi sv. Ante Padovanskog, na Šubićevcu u Šibeniku. Toni Šimunović Erpušina, sin Milana i Anke r. Ajdučić, rođen je 14. siječnja 1994. u Sinju. Iz župe je sv. Luke u Otoku, a pastoralni praktikum vrši u župi Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju.
Anto Gavranović sin je Ivice i Mirjane rođ. Radić, rođen 30. listopada 1992. u Uskoplju (BiH). Župa mu je Uznesenja BDM na Pagu. Đakonski praktikum obavljat će u župi Gospe od Ružarija u Splitu. Marko Dokoza sin Jose i Ivane rođ. Žilić, rođen je 21. svibnja.1992. u Zadru. Župa mu je Uznesenja BDM – Belafuža, Zadar, a nakon đakonskog ređenja nastavlja studij u Fribourgu.
Bitanga Kristina
