Na svečani način, jučer su u Nadbiskupskom pastoralnom institutu, u dvorani Vijenac, Zajednica Molitva i Riječ i zagrebački Centar za bolji svijet organizirali Okrugli stol na temu: Djelo prof. dr. Tomislava Ivančića – odgovor na izazove našeg vremena, na kojoj su sudjelovali rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Željko Tanjić, doc. dr. sc. Igor Kanižaj s Fakulteta političkih znanosti, prof. dr. sc. Miro Jakovljević, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb, Tanja Popec, urednica vjerskog programa HKR-a, dr. sc. Zlatko Penzar (fizičar) i drugi.
O životu i radu pokojnog prof. Ivančića doista bi se mogle napisati knjige jer je njegovo polje djelovanja bilo uistinu raznoliko i puno puta pionirsko. Najviše će ga pamtiti oni koji su preko njegovih duhovnih seminara doživjeli blizinu i prisutnost „stvarnoga Boga“, Emanuela – Bog s nama! Također i studenti koje je sa puno žara podučavao o istinama vjere – one vjere koju je i sam imao jer je i on bio čudesno ozdravljen od svoje bolesti. Pamtit će ga i svi oni kojima je pomogao preko Hagioterapije - liječenja svetim, liječenja kroz osobni susret s Isusom u vlastitim ranama.
Prof Tomislav Ibančić preminuo je u 79. godini života i 51. godini svećeništva. Rođen je 30. studenog 1938. godine u Davoru u Župi Marije Kraljice i sv. Jurja mučenika, od oca Đure i majke Marije r. Gelemanović. Godine 1960. stupa u Bogoslovno sjemenište u Zagrebu, a nakon 6 semestara na Katoličkom bogoslovnom fakultetu odlazi na studij u Rim. Godine 1966. zaređen je za svećenika, a godinu dana kasnije postiže licencijat, da bi 1971. doktorirao u Rimu na Katedri fundamentalne teologije s disertacijom: „Nereligiozno kršćanstvo kod Dietricha Bonhoeffera“. Iste godine postaje asistent pri Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, a 1998. imenovan je dekanom istog fakulteta. Godine 2001. izabran je za rektora Zagrebačkog sveučilišta, a od 2010. godine imenovan je profesorom emeritusom. Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić imenuje ga 1983. kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog, a Sveti Otac Benedikt XVI. imenuje ga monsinjorom 2010. godine. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 2004. godine članom Međunarodne teološke komisije, a na drugi mandat iste komisije, 2009. godine, potvrdio ga je papa Benedikt XVI. Za cjelokupni istraživački teološki i filozofski rad, prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman, odlikovao ga je najvišim priznanjem za znanstveni rad - redom Danice hrvatske, medaljom Ruđera Boškovića. Utemeljitelj je Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć.
Njegovom smrću ostala je neizmjerna duhovna praznina, ne samo kod nas nego i u svjetskim razmjerima jer su njegovi govori, duhovni seminari po cijelome svijetu i njegov žar za Isusa do same njegove smrti imali snagu potaknuti čovjeka na istinsko obraćenje.
