Ta dva stava vode Crkvu do toga da bude „funkcionalistička“, „nikada ne riskira“ – rekao je papa Franjo ovu nedjelju u podnevnom nagovoru.
U obraćanju vjernicima prije molitve Angelusa, Sveti se Otac usredotočio na jednu od tri slike koju Isus koristi u današnjem evanđeoskom odlomku – na plamen. Isus kaže: „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“ „Plamen o kojem Isus govori je plamen Duha Svetoga, žive i djelatne prisutnosti među nama od dana našega krštenja. On je stvaralačka snaga koja nas pročišćuje i obnavlja, izgara svaku ljudsku bijedu, svaki egoizam, svaki grijeh, preobražava nas iznutra, obnavlja nas i čini nas sposobnima voljeti“ – objasnio je Papa.
„Isus želi da Duh Sveti bukne poput vatre u našem srcu, zato što samo iz srca plamen božanske ljubavi može dati da raste i napreduje Kraljevstvo Božje.“ „Ako se u potpunosti otvorimo tom plamenu koji je Duh Sveti, on će nam darovati odvažnost i gorljivost da svima naviještamo Isusa i njegovu utješnu poruku milosrđa i spasenja“. Plamen započinje u srcu – rekao je papa Franjo.
„Apostolska hrabrost koju Duh Sveti pobuđuje u nama poput plamena, pomaže nam nadvladati zidove i prepreke, čini nas kreativnima“ te nas potiče da pođemo „neistraženim i neudobnim putovima, pružajući nadu onima koje susrećemo“.
Prema riječima Svetoga Oca, „pozvani smo uvijek sve više postati zajednica osoba koje su vođene i preobražene, pune suosjećanja, širokoga srca i radosnoga lica.“ Više nego ikad su potrebni vjernici koji će zastati pred materijalnim i duhovnim siromaštvima, „karakterizirajući tako hod evangelizacije i misije s ozdravljujućim tempom bliskosti“.
Plamen Duha svetoga – naglasio je Papa – „vodi nas k tome da budemo 'bližnji' drugima: osobama koje pate, potrebitima, tolikim ljudskim bijedama, tolikim problemima; izbjeglicama, prognanicima… onima koji pate. Taj plamen dolazi iz srca“.
U tom je kontekstu Papa izrazio divljenje brojnim osobama koje se „po čitavome svijetu posvećuju naviještanju evanđelja s velikom ljubavlju i vjernošću, nerijetko čak i po cijenu vlastitoga života. Njihovo uzorno svjedočanstvo“ – nastavio je – „podsjeća nas da Crkvi nisu potrebni birokrati ni marljivi funkcionari, nego strastveni misionari, prožeti željom da svima nose Isusovu utješnu riječ i njegovu milost“.
„To je plamen Duha Svetoga. Ako Crkva ne primi taj plamen ili ne dopusti da uđe u nju, postaje hladna ili samo mlaka Crkva, nesposobna dati život, jer ju čine hladni i mlaki kršćani. Bit će nam dobro, danas, odvojiti pet minuta i pitati se: 'Kakvo je moje srce? Je li hladno? Je li mlako? Može li primiti taj plamen?'“
Papa Franjo je na koncu potaknuo na molitvu za izljev Duha Svetoga na sve vjernike, da „božanski plamen zagrije srca i pomogne nam da budemo solidarni s radostima i patnjama naše braće“. Kao primjer je naveo sv. Maksimilijana Kolbea, „mučenika ljubavi“.
