Osvrnuo se na zloglasni zakon 194 kojim se legalizira pobačaj kao „stup našeg društvenog života“, sablaznivši milijune talijanskih katolika koji su vjerni nauku Crkve i još uvijek imaju na umu vatrene riječi Ivana Pavla II. protiv toga strašnog zločina, kojim je samo u Italiji žrtvovano više od šest milijuna nevine djece na oltaru sebičnosti i liberalne protukristove ideologije.
Opravdano negodovanje klerika i laika povodom izjave predsjednika Papinske akademije za život, koju je Ivan Pavao II. osnovao upravo kako bi se suprotstavilo pobačaju, popraćeno je pljeskom zagovornika „reproduktivnog zdravlja” i „prekida trudnoće” koji su uvijek spremni optužiti Crkvu za uplitanje kad ona govori Kristovim glasom, ali je hvale čim se njezini najgori eksponenti prostituiraju zagovarajući sekularnu misao i kada prisvoje neljudska načela neomaltuzijanizma kao svoja.
Kao pastir i nasljednik apostola, ne mogu najsnažnije ne osuditi skandalozne riječi mons. Paglije, koje su u suprotnosti s Evanđeljem i naukom rimskih prvosvećenika.
Novi svjetski poredak, Ujedinjeni narodi, Svjetska zdravstvena organizacija, Europska unija, Svjetski ekonomski forum, Trilateralna komisija, Bilderberška družba i sve organizacije koje slijede Agendu 2030. vide barbarsko ubijanje nevinog djeteta u majčinoj utrobi kao pravo, kao „stup društvenog života“. Problematično je, ali je i razotkrivajuće da se sekta otpadnika koja je zarazila katoličku hijerarhiju i zauzela njezine najviše hijerarhijske pozicije, nalazi usklađena s ideološkim pozicijama Kristovih neprijatelja, ne samo u pitanjima koja su naizgled nepovezana – poput psihopandemijske priče i zelene ideologije, – ali i u nijekanju samih temelja naravnog zakona, uključujući poštivanje života od začeća do prirodne smrti.
Uznemirujuće je da se nitko među mojom braćom u episkopatu, a ponajmanje među članovima Kardinalskog zbora, ne usuđuje podići glas da osudi Pagline lažne riječi i pozove na njegovu trenutačnu ostavku na funkciju predsjednika Papinske akademije za život.
Neka se vjernici, opomenuti od strane dobrih svećenika, odmaknu daleko od ovih vukova u janjećoj koži i mole se Gospodinu tražeći od njega da intervenira kako bi spasio Njegovu Crkvu, okupiranu Sanhredinom (Velikim vijećem) iskvarenih i izopačenih ljudi koji nastavljaju razapinjati Isusa Krista u Njegovom Mistično tijelo.
Nadbiskup Carlo Maria Viganò
