Vatikanski dužnosnik i glasnogovornik bazilike svetog Petra franjevac Enzo Fortunato rekao je da je drevna tradicija pobožnosti Veronikinom veo (rubac) i Svetom Isusovom licu znak nade i poziv na povratak bitnim stvarima u svijetu koji je povezan i u pokretu.
"U konačnici, Veronikina gesta je gesta nade. Zašto? To nam daje do znanja da čovjek želi podržati drugoga čovjeka, isto tako i žene. To je nada", rekao je za Crux fra Enzo Fortunato.
Bivši šef tiskovnog ureda bazilike i franjevačkog samostana u Asizu fra Enzo je trenutno glasnogovornik bazilike svetog Petra, nova služba koju je papa Franjo utemeljio ranije ove godine. Urednik je i časopisa ''Trg svetog Petra''.
Iako Evanđelja izričito ne spominju Veronikin veo (drevnu kršćansku pobožnost, kako se vjeruje, božanskom otisku Isusova lica na velu udovice po imenu Veronika koja je njime obrisala Isusovo lice dok je nosio križ) Fortunato je rekao da je to "prekrasna pobožnost". Isto je i kada ljudi postavljaju kipove svetaca, svete slike ili druge predmete za štovanje, rekao je i dodao da su to pobožnosti koje nas "vraćaju iskustvu ili tradiciji, a tako je i s ovom relikvijom".
Veronikin veo drevna je pobožnost u Katoličkoj Crkvi, a iako postoji nekoliko navodnih verzija vela, ona sačuvana u bazilici svetog Petra prisutna je od 7. stoljeća, dakle više od 1300 godina.
Smješten je u srebrni relikvijar i pohranjen unutar jednog od stupova koji okružuju glavni oltar u bazilici svetog Petra, iznad kipa Veronike koja drži veo. Izlaže se jednom godišnje - pete korizme nedjelje, posljednje nedjelje prije Cvjetnice i početka Velikog tjedna.
Ove godine veo je bio izložen tijekom nedjeljne liturgije 6. travnja na Trgu svetog Petra, nakon čega je uslijedila misa pod predsjedanjem talijanskog kardinala Maura Gambettija, nadsvećenika bazilike svetog Petra.
Bazilika svetog Petra ove je godine bila "postajna crkva", što znači da je bila dio drevne tradicije u Rimu kada se vjernici i hodočasnici svakodnevno okupljaju i mole 40 dana u jednoj od crkava u Rimu u kojima se štuju relikvije svetaca i mučenika.
Fra Enzo Fortunato, koji je bio prisutan na nedjeljnoj liturgiji i izlaganju Veronikinog vela, napomenuo je da je to ujedno i poziv "da se u svakoj osobi vide crte Isusova lica" te središnje polazište "na duhovnom putu, na putu vjere - štovanja Svetog lica Isusova."
Podsjetio je i na druge relikvije acheiropoieta, relikvije za koje se vjeruje da su božanskog podrijetla – da nisu načinjene ljudskom rukom, uključujući Sveto lice iz Manoppella i Sveto Torinsko platno za koje se vjeruju da je Isusovo pogrebno platno.
Pobožnost prema tim svetim predmetima može biti posebno korisno tijekom korizme, rekao je talijanski franjevac, napominjući da su tri duhovna stupa korizmenog razdoblja molitva, post i milostinja, odnosno djela milosrđa.
"Vjerujem da nas Sveto Isusovo lice poziva na jedan od središnjih aspekata duhovnog hoda, a to je da vidimo Kristovo lice u licima ljudi. Vjerujem da danas kršćanima to, iznad svega, nedostaje."
''Čini se da je se lako moliti ispred kipa ili učiniti mali čin milosrđa, no živjeti milosrđe i pronaći Krista u svakodnevnim odnosima, posebno usred vlastitih grijeha i pogrešaka, teže je'', rekao je fra Enzo.
Iako Evanđelja ne spominju Veroniku ili njezino brisanje Isusova lica, fra Enzo Fortunato je primijetio da su ulice Križnog puta kojim je Isus prošao u Jeruzalemu uske što znači da je ljudima bilo lako prići dovoljno blizu da pljunu na Isusa, što se spominje u Svetom pismu, a bilo bi im isto tako jednako lako i prići mu s činom "suosjećanja".
Izrazio je svoje uvjerenje da je poruka koju pobožnost Veronikinom velu i Svetom Isusovom licu donosi modernom društvu "ponovno otkrivanje Božjeg lica" usred svijeta.
(kta)
