Sv. Misu na kojoj je s. Marina od Muke Isusove položila zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće prema prvotnom Pravilu Reda i Konstitucijama sv. Terezije Avilske iz 1581.godine, u ruke časne majke Esperanze od sv. Ivana od Križa, predvodio je biskup Alcala de Henaresa mons. Juan Antonio Reig Pla. Prisutni su bili i svećenici i vjernici iz Hrvatske.
S.Marina od Muke Isusove rođena je 8. 11. 1989. u Splitu. Nakon susreta s papom u miru, Benediktom XVI. 2011 godine u Zagrebu, njezin život dobio je drugu dimenziju.
Već više od 10 Hrvatica nalazi se u bosonogim karmelima u Španjolskoj, upravo zbog toga jer su željele živjeti izvornim Konstitucijama koje je sv .Terezija nadahnuta Božjim duhom napisala i ostavila svojim kćerima kao neprocjenjivu baštinu.
Kako u Hrvatskoj ne postoje navedeni samostani, Hrvatice mahom odlaze u Španjolsku gdje mogu ispuniti poziv na koji ih je Bog pozvao.
Neke od karakteristika načina života ovih redovnica jesu i te da poste 8 mjeseci godišnje, na nogama i ljeti i zimi imaju sandale od konoplje, habit koji nose i ljeti i zimi je od grube čohe težak 10 kg, spavaju na slamarici, održavaju pokorničke prakse propisane Konstitucijama sv. Terezije, provode dan u šutnji i molitvi imajući dopuštenje za razgovor samo sat vremena iza ručka i sat vremena iza večere, nemaju grijanje.
IZ POVIJESTI REDA
Sveta Terezija u knjizi Moj život (pogl.35) pobliže govori o tom Gospinom samostanu i njegovoj osnivateljici:
„ Gospodin ju je potaknuo iste godine i mjeseca kad i mene da osnuje još jedan samostan našega Reda. Budući da joj je ulio tu želju prodala je sve što je imala i pošla za Rim pješice i bosonoga kako bi dobila rješenje za to. To je žena od velike pokore i molitve.Gospodin joj je udjeljivao puno milosti a ukazala joj se naša Gospa i zapovjedila joj da to napravi. U služenju Gospodinu bila je toliko ispred mene da me je bilo sram stajati pred njom. Pokazala mi je isprave koje je nosila iz Rima. Petnaest dana je provela kod mene. Dogovorile smo se zajedno kako ćemo urediti naše samostane. Ova blažena žena koju je poučavao Gospodin dobro je shvatila iako nije znala čitati ono što ja uza sve to što sam toliko čitala Konstitucije nisam znala.“
21. studenog 1567. sveta Terezija je došla u samostan Bezgrešnog Začeća te joj je osnivateljica Marija de Jesus odmah predala ključeve samostana i postavila je za poglavaricu. Poglavaricom je ostala tri mjeseca i u tom samostanu je vlastoručno napisala Konstitucije koje je ostavila redovnicama tog samostana. Prilikom brojnih putovanja koje je svetica imala prilikom osnutaka, uvijek je navraćala u navedeni samostan ostajući uvijek zadovoljna načinom života u tom samostanu. Posljednji puta je došla 1580. godine već veoma bolesna. Sveticu je u tom samostanu uvijek čekala njezina ćelija koju je koristila dok je obnašala službu poglavarice. U knjizi Moj život sv. Terezija nadodaje: „I drugu kuću koju je osnovala ona naša trećoredica o kojoj sam govorila, Gospodin je pomogao. Sagrađena je u Alcali. I tu nije nedostajalo velikog otpora. Ni ona nije prošla bez velikih nedaća. Znam da se u njoj obdržava uzorno redovnički život u skladu s ovim našim prvotnim Pravilom.“
Iz navedenog se može vidjeti da je samostan Bezgrešnog Začeća bio prvi reformirani bosonogi karmel na svijetu koji je dobio dopuštenje Pape Pia IV. za osnutak. Osnovan je 11. rujna, petnaest dana iza samostana sv . Josipa u Avili, postavši time drugi osnovani reformirani bosonogi karmel na svijetu.
Određeno vrijeme ispovjednik samostana bio je sv. Ivan od Križa, a najvjerniji suradnik sv. Terezije u karmelskoj Reformi, Jeronimo Gracijan, baš u ovom samostanu dobio je poziv postati karmelićaninom.
Nakon II. Vat. Koncila dogodili su se neki eksperimenti unutar Reda te je ponuđena druga opcija življenja svim samostanima koji nisu željeli nastaviti živjeti po Konstitucijama iz 1581. godine. Tada su se određeni samostani kao samostan sv. Josipa u Avili –prvi osnovani reformirani Terezijin samostan, samostan Bezgrešnog Začeća u Alcali de Henares i drugi, posebice oni osnovani od sv. Maravillas od Isusa, odlučili uz blagoslov Crkve, nastaviti živjeti po Prvotnom pravilu Reda i Konstitucijama iz 1581. godine, svete Naučiteljice.
