Svečanim euharistijskim slavljem u večernjim satima u ponedjeljak 15. prosinca 2025. u crkvi Kraljice svete krunice na Banjskom Brijegu u Sarajevu, koja je mjesto posebnog štovanja blaženih Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete poznatih pod imenom Drinske mučenice, svečano je proslavljen spomendan u čast ovih pet sestara Kćeri Božje ljubavi koje su u prosincu 1941. podnijele mučeničku smrt iz ljubavi prema Isusu Kristu.
Misno slavlje predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Jozo Grbeš uz koncelebraciju rektora samostanske crkve Kraljice krunice vlč. Darka Endricha i katedralnog župnika mons. Ive Tomaševića te petnaestak svećenika.
Zajednici sestara Kćeri Božje ljubavi iz samostana svetoga Josipa na Banjskom Brijegu pridružile su se na misnom slavlju i sestre iz drugih zajednica te redovnice drugih družbi i brojni drugi štovatelji Drinskih mučenica.
Uvodeći u misno slavlje provincijal fra Jozo istaknuo je da čovjek ne može živjeti zatvoren u sebe ni biti sam sebi mjerilo, naglasivši potrebu oslonca na druge i na vrijednosti koje nadilaze prolaznost. „Draga braćo i sestre, čovjek kroz život ne može sam. Ja vjerujem da ne može ni sam sebi biti autoritet i da mu je potrebna pomoć izvana, i da traži one kojima mogu ponuditi i mudrost, pa i vječnost“, kazao je fra Jozo.
Pojasnio je kako se kršćani upravo zbog toga okreću svetima kao uzorima vjere i ustrajnosti, istaknuvši mučenice kao primjer života koji nadilazi granice vremena. „Mi kršćani se tako okrećemo svetim ljudima, a te svete ljude i danas hvalimo u osobama vaših, naših sestara mučenica. U njima pronalazimo primjer i svetosti, ali i ustrajnosti i principa zbog kojih se isplati živjeti“, rekao je provincijal Grbeš dodavši da čovjek živi za ono što je trajnije od samoga života.
U propovijedi je fra Jozo vjernicima približio duhovnu poruku života pet sestara mučenica, istaknuvši kako one i danas „pokazuju put“, postaju „učiteljice“ te su trajno nadahnuće vjere. U tom je kontekstu iznio pet razmišljanja, polazeći od biblijskog primjera vjernosti iz Knjige o Makabejcima.
Govoreći o vjernosti i progonima, naglasio je kako sjećanje na Drinske mučenice svjedoči o snazi istine i ustrajnosti u vjeri. Upozorio je da je istina u svim vremenima izložena napadima, podsjetivši na misao Henrika Ibsena: „Vidite, stvar je u tome da je najjači čovjek na svijetu onaj koji stoji najviše sam.“ Pritom je istaknuo da je „bolje putovati sam u čestitosti, nego s mnogima u kopiranju besmislenosti“.
U drugom razmišljanju osvrnuo se na slobodu i izbor, naglasivši kako je vjernost Bogu uvijek svjestan čin odluke. Citirao je riječi Marka Aurelija o životnom integritetu kao i Pavlovu poruku Rimljanima: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ te misao Tome Kempenca o pouzdanju u Boga u svakom djelovanju.
U trećem dijelu propovijedi provincijal fra Jozo Grbeš govorio je o identitetu kršćana, oslanjajući se na riječi svetog Pavla: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život… neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.“ Podsjetio je i na starokršćanski tekst Poslanice Diognetu, opisujući kršćane kao one koji žive u svijetu, ali ne pripadaju svijetu te koji ljubavlju i postojanošću drže svijet na okupu.
Govoreći o „velikom preokretu“ u Božjem naumu spasenja, fra Jozo je podsjetio na Isusove riječi: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“ Istaknuo je kako Bog uzdiže ponizno i malo, navodeći misao Alberta Grandija o Božjoj sposobnosti da „veliko zatvori u malo“ te povezao taj preokret sa sudbinom sestara mučenica i rijeke Drine kao mjesta njihova svjedočanstva.
U završnom dijelu propovijedi osvrnuo se na Drinske mučenice kao učiteljice jednostavnosti evanđelja i ljubavi koja se daruje. Pritom je podsjetio da se ljubav „dobiva davanjem, a ne uzimanjem“, citirajući misao J. Petersona o potrebi da se ono što je u čovjeku donese i daruje kako bi postalo izvor života.
Završavajući propovijed, provincjal Grbeš iznio je osobno iskustvo s rijeke Drine, koristeći sliku čiste i onečišćene vode kao simboliku duhovne borbe. Opisujući susret Drine i njezine pritoke Čehotine, upozorio je na razornu snagu i najmanje nečistoće, zaključivši kako je važno ne dopustiti da „napast i prljavština unište čistoću srca“ jer ono čemu se dopusti malo, s vremenom može zahvatiti sve.
Na završetku misnog slavlja okupljenima se obratio rektor crkve Kraljice svete krunice vlč. Darko Endrich, koji je najprije uputio riječi zahvale Trojedinom Bogu za zajedništvo i molitvu.
„Također zahvaljujemo i našim blaženim Drinskim mučenicama čiji smo štovatelji i kojima smo i ove godine došli hodočastiti na ovo mjesto štovanja“, rekao je, podsjetivši kako su upravo u toj crkvi, pred tim oltarom, blaženice „vjerojatno sigurno polagale svoje redovničke zavjete“.
U tom je kontekstu izrazio uvjerenje da je upravo na tom mjestu započeo njihov put svetosti. „Možda je već ovdje, baš u ovoj crkvi, Bog u njihova srca upisao klicu svetog učeničkog zvanja“, kazao je vlč. Endrich.
Govoreći o poruci Drinskih mučenica današnjim vjernicima, rektor crkve izdvojio je tri temeljne poruke. „I nama blažene Drinske mučenice na kraju ovog svetog misnog slavlja tri stvari poručuju“, rekao je te naveo: „Boga staviti na prvo mjesto, činiti sve iz ljubavi prema dobrom Bogu, zatim strpljivo i vjerno podnositi sve patnje i teškoće sadašnjeg vremena koje će jednom uroditi plodom.“ Kao treću poruku istaknuo je poziv na solidarnost i suosjećanje: „A treća stvar koju nam poručuju večeras jest svakom čovjeku biti brat supatnik i sestra supatnica.“
Naglasio je kako je to put kojim su išle blaženice i kojim su pozvani ići i vjernici danas. „To je njihov put i tako čineći i mi ćemo nasljedovati ljubav i vjernost blaženih Drinskih mučenica i po njihovom putu ćemo zasigurno doći u nebo“, poručio je vlč. Endrich.
Na kraju je uputio zahvale predvoditelju misnog slavlja, svećenicima i redovnicama. „Također zahvaljujem predvoditelju današnjeg svetog misnog slavlja, provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozi, koji je iz Mostara došao s nama slaviti i veličati dobroga Boga i ljubav blaženica, blaženih Drinskih mučenica“, rekao je zahvalivši potom svim koncelebrantima te sestrama Kćeri Božje ljubavi na čelu s predstojnicom s. Fidelis.
Ujedno je pozvao okupljene na zajedničku molitvu pred oltarom blaženih Drinskih mučenica, a potom prenio i poziv sestara na zajedničko druženje poslije mise.
Na samom završetku obraćanja posebno je zahvalio bogoslovima „na lijepom pjevanju i ministriranju“.
Pred slikom Drinskih mučenica svi okupljeni molili su na kraju molitvu da Gospodin blažene sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu pridruži zajedništvu svetih sveopće Crkve da bi još odvažnije slijedili primjer njihova života i iskusili njihov moćni zagovor u svojim potrebama i životnim borbama.
Liturgijsko pjevanje animirao je zbor bogoslova „Stjepan Hadrović“ pod ravnanjem rektora Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i profesora liturgike na KBF-u preč. Ivana Rake.
Proslavi spomendana prethodila je trodnevnica tijekom koje su svete mise slavili i propovijedali: 12. prosinca, vlč. dr. Hrvoje Kalem, prof. na KBF-u u Sarajevu; 13. prosinca, preč. dr. Ivan Rako, prof. na KBF-u i rektor VBS-a te 14. prosinca vlč. dr. Vlatko Rosić, ravnatelj KŠC-a „Sv. Josip“ Sarajevo. (kta)
