Dragi moji župljani Žrnovnice.
Kao župnik, najmanje što sam mogao učiti bilo je ostati s vama, suosjećajući u vašim strahovima za vaše domove i živote. Najviše što sam mogao učiniti jest braniti župnu kuću da ne izgori, što sam i činio jer je opasnost prošla tek u 4 sata iza ponoći.
Sada kada se gase kamere i nestaju bljeskovi fotoaparata, pozivam i potičem Predsjednika Vlade i Predsjednicu da svojom konkretnom operativnošću, mojim župljanima koji su izgubili kuću i uništena poljoprivredna dobra, pomognu pravednom financijskom naknadom. Jer time će te barem malo ublažiti rane i strahove, koji su nastali zbog ovog stravičnog požara.
Kao župa ćemo, kada se sagledaju sve štete, posebno onima najugroženijima pokazati kršćansku djelotvornu ljubav i konkretnu pomoć.
Kada sam promatrao vatreni obruč koji je dolazio iz Srinjina to me je strašno posjetilo na Kornatsku tragediju, činilo se kao da će cijelu Žrnovnicu doslovno pomesti. Uz nadljudske napore mojih župljana, kao i vatrogasaca, ipak slobodno možemo reći:
BOG JE SPASIO ŽRNOVNICU.
