Prema pisanju organizacije Texas Right to Life, izvješće, koje se nalazi u Arhivi bolesti u djetinjstvu posvećeno fetalnom i neonatalnom zdravlju, ne koristi riječ „eutanazija” prilikom opisivanja načina smrti djece. Međutim, ono navodi da su imala zdravstvene probleme te da su ubijena smrtonosnom injekcijom. Istraživanje je analiziralo novorođenu djecu (mlađe od jedne godine) koja su umrla u Flandriji- sjevernom dijelu Belgije – između rujna 2016. i prosinca 2017. Istraživači su istražili skrb za umiruće koja je pružena svakom djetetu. Otkrili su da su liječnici imali „eksplicitnu namjeru skratiti život“ za 10% beba koje su umrle u tom vremenskom okviru – 24 dojenčadi. Ove bebe namjerno su ubijene jer su liječnici vjerovali da za njih „nema nade u podnošljivu budućnost“.
Ubijanje dojenčadi putem eutanazije tehnički nije legalno u Belgiji. „Dobro je poznato da je podobnost za eutanaziju u Belgiji elastična“, napisao je Micahel Cook za časopis BioEdge. „Međutim, postoje granice. Zakon dopušta samo eutanaziju maloljetnika koji su sposobni razlučiti i koji su pri svijesti.“
Porast broja usmrćene dojenčadi
Cook napominje da je broj dojenčadi ubijenih smrtonosnom injekcijom porastao sa 7 na 10 posto otkako je isto istraživanje provedeno 1999.-2000., više od desetljeća prije nego što je eutanazija legalizirana za djecu 2014. Eutanazija je legalna za odrasle u Belgiji od 2002. Iako ne postoji zakonska dobna granica za djecu koja se mogu eutanazirati, dijete mora biti u stanju podnijeti zahtjev i razumjeti što će se dogoditi. Ali nijedno dijete nije sposobno donijeti informiranu odluku o smrti. Niti jedan vanjski pojedinac nema pravo ove mlade živote – ili bilo koje živote – označiti kao nevrijedne na temelju proizvoljnog mjerenja „kvalitete života“.
Liječnici su utvrdili da djeca u flamanskoj studiji nemaju nadu u „podnošljivu budućnost“, no njihovo zdravstveno stanje nije nužno smrtonosno. Kako je istaknuto u članku Europskog instituta za bioetiku, „ova djeca su imala realne šanse za preživljavanje, ali je liječnički tim – bez sumnje u dogovoru s roditeljima – smatrao da njihov život nije vrijedan življenja do kraja“.
Bolna i dugotrajna smrt injekcijom
Osim toga, iako bi roditelji mogli povjerovati da život njihovog djeteta nije vrijedan, moglo ih se navesti i da povjeruju da će smrtonosna injekcija ponuditi njihovom djetetu mirnu smrt. Međutim, prema liječnici za palijativnu skrb Ilori Finlay, nakon injekcije, ljudi umiru gušeći se jer im se pluća napune tekućinom. Ponekad je potrebno pet minuta da osoba umre, dok se drugi, pak, put može dogoditi da se ponovno probudi. Ponekad je potrebno i 100 sati da smrt stigne.
„Ovo nije nježna mirna smrt. Samo izgleda mirno,“ navodi Finlay, „jer ne mogu pomaknuti mišiće i paralizirani su.“
Pacijenti umiru i do sedam dana
Studija objavljena u medicinskom časopisu Anesthesia podržava ovu tvrdnju. Podaci iz Nizozemske pokazuju da je smrt od eutanazije i potpomognutog samoubojstva često dugotrajna i bolna. Trebalo je 30 sati da trećina pacijenata umre, a četiri posto pacijenata bilo je potrebno šokantnih sedam dana.
Nova studija iz Belgije osvrnula se samo na podatke iz Flamanske, što znači da bi ukupan broj dojenčadi ubijenih smrtonosnom injekcijom mogao biti veći kada se pribroje namjerne smrti beba iz južne polovice Belgije.
