Đakon Santosh Kumar djelovao je u župi Naše Gospe od Neprestane Pomoći Kalpahad, Sjeverni Andaman (Indija), gdje župljani redovito pješače 6 km kroz opasne šume kako bi sudjelovali na nedjeljnoj misi. Ali i sam đakon Kumar i župnik također moraju pješačiti kroz gustu prašumu kako bi došli do dalekih kapelica na slavlje sv. mise ili u pastoralne posjete, prenosi nedjelja.ba.
Žeđ za euharistijom
Za katoličku dobrotvornu organizaciju Aid to the Church in Need (ACN) ovaj budući svećenik je kazao kako je zapravo borba doći do udaljenih područja probijajući se kroz šume. „Ali mislimo na ljude koji žive u tim mjestima i dolaze na misu i to nam daje snagu ići dalje“, naglasio je te, ističući veliku vjeru katolika koji žive u udaljenim dijelovima župe, dodao: „Kad idemo u te kapelice, nikad ih ne nalazimo prazne – oni imaju žeđ za euharistijom i molitvom.“
Do svih se kapelica ne može doći pješice, nekima od njih može se pristupiti glavnim regionalnim cestama – a ACN je župi osigurao motocikl kako bi im pomogao u ovim putovanjima. „Motocikl je vrlo koristan jer da ga nemamo, ne bismo mogli ispuniti svoju misiju posjećujući sela udaljena 10, 20 ili čak 30 km odavde“, kazao je đakon i dodao kako ponekad čak i nakon što su prevalili velike udaljenosti cestom, još uvijek moraju pješačiti kroz džunglu kako bi stigli na svoje odredište.
No, ovo nisu jedini problemi s kojima se suočava župa Kalpahad. „Ovdje nema struje, nema interneta i oskudica je vode – ali uspijevamo se snaći“, spomenuo je đakon.
Od ozdravljenja do poziva
Njega bi biskup Visuvasam Selvaraj uskoro trebao zarediti za svećenika. On je inače bio prvi sjemeništarac u Biskupiji Port Blair – koja pokriva cijelo indijsko Nikobarsko i Andamansko otočje, uključujući udaljena područja džungle – koji je dobio pomoć ACN-a tijekom svog đakonskog praktikuma.
Njegov put do svećeništva započeo je nakon što se usrdno molio za ozdravljenje svog oca od raka. „Nikad nisam razmišljao o tome da postanem svećenik, ali onda je moj otac dobio rak. Molio sam se Bogu i to je počelo mijenjati moj život“, posvjedočio je Santosh.
Poslije očeva oporavka osjetio je duhovni poziv… „U mojoj biskupiji svećenika je malo, ali gledajući svećenika kako radi za narod, vidio sam njihovu žeđ za Kristom i njihovu potrebu za misom i drugim sakramentima.
Hvala Aid to the Church in Need i svim vašim dobročiniteljima na potpori koju ste mi dali na mom putu prema svećeništvu“, poručio je budući svećenik.