Nevjerojatne konstrukcije medija više su sličile nastavku Netlfixove serije “Anne with an “e” o sudbini 11-godišnje djevojčice, siročeta u Kanadi, nego novinarskom izvješćivanju. U toj se seriji u negativnom svjetlu, bez ikakve veze s povijesnim istinama prikazuje odnos svećenika i redovnica prema djeci Indijanaca. “Čini se da je cijela priča izmišljena da bi se rasplamsala mržnja protiv kršćana”, objašnjava kolumnist John Daniel Davidson. Kolumnu prenosimo u cijelosti:
U sedam mjeseci od šokantne vijesti – nijedno tijelo nije iskopano, priča utihnula…
Sjećate li se prošlog ljeta kada je u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi “pronađena” masovna grobnica s posmrtnim ostatcima stotina djece na području bivšeg vladinog internata za indijansku djecu?
U sedam mjeseci otkako je objavljena ova šokantna vijest, nijedno tijelo nije iskopano na tom području. Cijela priča je misteriozno utihnula, suprotno prenapuhanim izvještavanjima medija prošlog ljeta.
U zdravom društvu to bi bio skandal. Priča koja je punila naslovnice svih svjetskih medija i koja je isprovocirala podmetanja požara u desecima crkava u Kanadi, u najboljem se slučaju temelji, kako se pokazalo, na slabašnim, neispitanim dokazima, a u najgorem na otvorenoj, pogubnoj laži.
Mediji su se natjecali u prenapuhivanju vijesti. CNN je izvijestio o “jezivom otkriću”, CBC je istaknuo da “ova priča sadrži pojedinosti koje bi neke čitatelje mogle uznemiriti”. Washington Post objavio je da su vijesti o masovnoj grobnici “vratile u središte pozornosti užas kanadskog maltretiranja starosjedilaca”. Nijedan medij nije preispitivao vijest da je masovna grobnica koja sadrži stotine leševa djece, doista otkrivena. Objavili su to kao činjenicu.
Političari su se brzo oglasili. Kanadski premijer Justin Trudeau napisao je na Twitteru da je otkriće “bolan podsjetnik na to mračno i sramotno poglavlje povijesti naše zemlje”. Premijer Britanske Kolumbije John Horgan rekao je da je “užasnut i slomljena srca”. Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava nazvao je to “kršenjem ljudskih prava velikih razmjera”. Pozvao je Kanadu i Vatikan da istraže slučaj.
Plemenske vođe u Kanadi otišle su dalje. Rekle su da je otkriće dokaz “masovnog ubojstva autohtonog stanovništva”. Kao i da je riječ o “pokušaju genocida”. Neki od njih usporedili su svećenike i časne sestre koji su vodili internate s nacistima. Implicirajući da, kao i nacisti, ti ljudi trebaju odgovarati za svoje zločine.
Zastave su spuštene na pola koplja. Medijski priznati autoriteti naglašavali su da se Kanada mora obračunati s rasističkom prošlošću. Katolički biskupi su se žalili zbog uloge Crkve u vođenju tih državnih internata.
“Spalite sve”
A onda je uslijedio palež. U lipnju je na desetke crkava diljem Kanade, većina katoličkih, od kojih nekoliko starih više od stoljeća, spaljeno do temelja. Nijedna crkva nije bila sigurna. Kako je tada izvijestio moj kolega Chris Bedford: “U Calgaryju je u jednoj noći vandalizirano 10 crkava različitih kršćanskih denominacija. Nekoliko dana poslije, zapaljena je vijetnamska crkva – samo nekoliko sati nakon što je održana prva molitvena služba, nakon godinu dana lock downa.
Svekupno više od dvadeset crkava u Kanadi bilo je na meti kroz nekoliko tjedana – uz odobravanje stanovništva, ali i javnih osoba. Dana 30. lipnja Harsha Walia, izvršna direktorica Udruge za građanske slobode Britanske Kolumbije, odgovorila je na vijest o još jednom paljenju crkve, rekavši: “Spalite sve”.
Uzrok svemu bilo je priopćenje za javnost koje je krajem svibnja izdala Tk’emlúps te Secwépemc First Nation: radarom su otkriveni ostatci u blizini škole Kamloops. Kamloops je jedna od najvećih rezidencijalnih škola za mladež starosjedilačkog stanovništva koja je djelovala od 1890-ih do 1970-ih.
“To je surova stvarnost i to je naša istina, to je naša povijest”, rekla je poglavica Rosanne Casimir na konferenciji za novinare. “I to je nešto za što smo se uvijek morali boriti da dokažemo. Za mene je to uvijek bila užasna, užasna povijest.”
Istraga se trebala nastaviti u suradnji s mrtvozorničkom službom Britanske Kolumbije. Radarski nalazi bili su samo preliminarni. Konačno otkriće “masovne grobnice” u kojoj se nalaze posmrtni ostatci djece “stare tri godine”, u koje, čini se, nitko nije sumnjao, potvrdilo bi ono o čemu se “govorilo, ali nikada nije dokumentirano”.
Bilo je to prije više od sedam mjeseci. Od tada na tom mjestu nije ekshumiran nijedan leš. Radarskom potragom nisu pronađeni i potvrđeni nikakvi ljudski ostatci, djece ili bilo koga drugog.
Nisu izvršena iskapanja
Osoba koja je provela radarsko istraživanje, “konfliktna antropologinja” Sarah Beaulieu, rekla je na konferenciji za novinare u srpnju da se ne može govoriti o “vjerojatnoj grobnici” dok se ne izvrše iskapanja. Istraga je obuhvatila samo dva hektara ukupne površine od 160 hektara i, kako je rekla, “jedva zagrebla površinu”.
Profesor Jacques Rouillard, profesor emeritus na Odsjeku za povijest na Université de Montréal, nedavno je objavio detaljan esej u The Dorchester Review o tome što je pronađeno na ovom i sličnim mjestima – a što nije. Nema dokaza, piše Rouilliard, ni u jednom povijesnom zapisu koje vodi vlada, da su smrti starosjedilačke djece u tim školama ikada bile zataškane. Niti da su ikakvi leševi ikad položeni u masovne, neobilježene grobnice koje su bile tajne, a roditelji djece neobaviješteni, kao što su starosjedilačke skupine više puta optuživale, a mediji poslušno ponavljali.
Doista postoje pojedinačni grobovi na tlu škole Kamloops, koje obuhvaća groblje koje se još uvijek aktivno koristi. Djeca koja su umrla u školi, dok je još radila, najčešće su umirala od tuberkuloze, ali i od gripe, žute groznice i tifusa. Ponekad su pokapana na tom groblju u pojedinačnim obilježenim grobovima, uz svećenike i časne sestre koji su tamo pokopani.
Povijest ove i drugih rezidencijalnih škola složena je i uključuje, kao i većina povijesnih epizoda, mračnu stranu. Često su starosjedilačka djeca bila odvojena od svojih obitelji i prisiljena pohađati te škole, koje vlada nije dovoljno financirala. Kada su djeca umrla, vlada je često odbijala platiti vraćanje njihovih posmrtnih ostataka u njihove zajednice, pa su pokapani na školskim grobljima.
Mnoga grobna obilježja s vremenom su nestala. Ne zato što ih je netko pokušavao sakriti već zato što je u tim udaljenim područjima bilo uobičajeno da se grobne oznake izrađuju od drveta. Mnoge su se jednostavno raspale tijekom godina.
Vijest o masovnoj grobnici izmišljotina?
Ono što pokušavam reći, posebno u potpunom nedostatku bilo kakvih potvrđenih dokaza o “masovnoj grobnici” ili zataškavanju, jest da je cijela priča ogromna fikcija. Njezina svrha bila je izazvati moralnu paniku, demonizirati Katoličku Crkvu i dospjeti na naslovnice diljem svijeta širenjem povijesnih pritužbi. I provedena je točno kako je planirano.
Sedam mjeseci nakon proizvedene moralne panike, nema micanja netočnih objava iz medija, nema praćenja stotina leševa “otkrivenih” u “masovnoj grobnici”. Ne postavljaju se pitanja, niti zahtijevaju dokazi.
Ian Austen iz New York Timesa, na primjer, koji je još u svibnju pisao o nepostojećim “dokazima” o “masovnoj grobnici koja sadrži posmrtne ostatke 215 djece“, nije se nadovezao na svoje izvješće. Najviše je rekao u listopadu, kada je napisao priču o papi Franji koji je izrazio spremnost da posjeti Kanadu radi “pomirenja autohtonih naroda”. Ponovio je svoju prijašnju tvrdnju da su “posmrtni ostatci stotine starosjedilačke djece pronađeni na mjestu bivše indijanske rezidencijalne škole Kamloops u Britanskoj Kolumbiji.”
No, tamo ništa nije pronađeno, jer nitko nije tražio. Vjerojatno nitko nikada ni neće.
O autoru
*John Daniel Davidson viši je urednik u The Federalistu. Njegovi tekstovi objavljeni su u Wall Street Journalu, National Review, Texas Monthly, The Guardianu, First Things, Claremont Review of Books, The New York Postu i drugdje.
